Uz 100. broj glasila Općine Malinska-Dubašnica
Naši zvoni – glasilo Općine Malinska-Dubašnica, pokrenuto je 1998. godine. U uvodniku prvog broja naslovljenom „Zašto izlazimo?“, objavljenom u svibnju 1998. godine, zapisane su sljedeće riječi glavnog urednika, tadašnjeg načelnika Općine Malinska-Dubašnica, Antona Spicijarića: Uz Grad Krk i Općinu Omišalj, Općina Malinska-Dubašnica, najveća je općina na otoku Krku po broju stanovnika. Ukupno 2.161 stanovnik (prema zadnjem popisu iz 1991. godine) stanuje u 19 naselja (isto toliko puno naselja ima i Općina Dobrinj), od kojih je najveće Malinska s 999 stanovnika, a najmanje je selo Maršići sa svega šest žitelja. Upravo zbog brojnosti tih sela i njihove međusobne nedovoljne informativne povezanosti, Poglavarstvo Općine Malinska-Dubašnica odlučilo je pokrenuti vlastito glasilo. Nakon višemjesečnih priprema i u suradnji s novinsko-nakladničkim poduzećem Glosa d. o. o. iz Rijeke, iz tiska je izišao prvi broj Naših zvona.
Tekstovi koji će zanimati svakoga našeg pučanina
Središnja je tema u ovom broju Program izgradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture u ovoj godini što smatram da je od iznimne važnosti za rad Poglavarstva i Općinskog vijeća, ali istodobno taj će tekst zanimati svakoga našeg pučanina. Ove se godine predviđa izgraditi deset raznih objekata i uređaja komunalne infrastrukture. To je veliki zahvat za našu Općinu, njima će se nadomjestiti mnogo toga dosad propuštenog; oni će, kada se puste u rad, pridonijeti našem boljem i ljepšem življenju. Stoga smatram da će taj članak koji i zauzima najviše prostora – čak tri stranice, svi naši mještani rado pročitati. Osim što ćemo nastojati o radu Poglavarstva i Općinskog vijeća, o turizmu, gospodarstvu, školi, crkvi, športu i sličnome obavještavati malinskarsko-dubašljanske mještane, u Našim zvonima ćemo objavljivati i razgovore s poznatim ljudima ovoga dijela Bodulije koji su se osobito istakli u svojem radu. Boljeg sugovornika nismo mogli imati u prvom broju od prof. dr. Antuna Škarpe, našega istaknutog kirurga uspješne profesionalne karijere, rođenog Malinskara. Naši zvoni imat će stalne rubrike, među ostalim o bodulskim jelima i o čakavskoj besedi. To će biti još jedan razlog da svi vi, dragi naši čitatelji i mještani, rado prihvatite ovo glasilo, da vam ono postane navika i da, ako želite, u njemu surađujete. I za one znatiželjnije: idući broj izlazi na Dan Općine 23. srpnja, kada ćemo slaviti našeg zaštitnika sv. Apolinara. Do tada očekujemo vaše primjedbe i prijedloge kako bismo zajednički pridonijeli još kvalitetnijem sadržaju i izgledu Naših – ali odsad i vaših – zvoni.
Iz ovog uvodnika lako se razabire što je bila nakana pokretanja jednoga općinskog glasila. Urednik je po funkciji bio načelnik Općine Malinska-Dubašnica Anton Spicijarić, a sada je Robert Anton Kraljić.
Članovi prvoga Uredništva
Prvo Uredništvo s određenim zaduženjima činili su Ivan Brusić (Crkva), Dragan Cindrić (škola), Ivan Lesica, Lidija Milčetić (reportaže), Milan Nenadić, Milan Radić (turizam, šport), Nikola Radić, Anton Spicijarić (glavni urednik), Josip Šamanić, Hrvoje Turk, Marija Turk, Petar Valentić (Poglavarstvo), Anton Žgombić (razgovori).
Kao što je već spomenuto, izvršni je nakladnik lista Glosa d. o. o. iz Rijeke dok tehničko uređenje i izradu fotolita potpisuje Digital point d. o. o. Rijeka, a tisak tiskara Tipograf d. d. Rijeka. Naklada lista iznosila je 1.000 primjeraka. Naši zvoni su besplatan list. Od početka do danas članovi Uredništva – koji su se kako je bilo potrebno imenovali ili mijenjali – bili su ti koji su uz glavnog urednika tematski oblikovali list. U općinskom glasilu Naši zvoni iz broja u broj ima se mogućnost saznati kako, primjerice, izgleda novi grb i zastava Općine Malinska-Dubašnica, upoznati se sa svetim Apolinarom, zaštitnikom Župe i blagdanom kojim se ujedno obilježava Dan Općine. Potom tu su zanimljivi intervjui s Vinkom Barbišem („Živio sam s Božjom riječju“), vlč. Antonom Spicijarićem („Radosno svećenstvo i dug život“), Josipom Milčetićem („Mladima treba prepustiti delo…“), Lucom Hržić („Bil je težak život“), vlč. Antonom Turčićem („Moj je svećenički život protekao mirno i radosno“). Saznajemo kakav je to narodni običaj „Teć za sir“, tj. Sensa odnosno Senjsa. O tome će kasnije pisati i Petrica Turčić („Sensa – tradicija kroz stoljeća“).
O općinskim investicijama i infrastrukturi
Puno podataka – osim o općinskim investicijama i infrastrukturi – imamo o crkvi. Saznajemo o pripremama za postavljanje novog krova i radovima na župnoj crkvi, o obljetnici 25 godina ambona, o Gospi Karmelskoj, o manifestaciji „Dani svetoga Apolinara“, o blagdanu Velike Gospe, o jaslicama u našim crkvama i našem domu, dok Željko Zima piše o vitrajima u crkvi sv. Apolinara. S „Novim grobljem Dubašnice“ upoznaje nas Josip Sormilić. Nažalost, tu je i nekoliko nekrologa: o vlč. Antonu Spicijariću (1908. – 1999.) kao osebujnom čovjeku i svećeniku piše vlč. Anton Barbiš; vlč. Ivan Brusić piše o Vinku Barbišu, dugogodišnjem orguljašu i voditelju pjevanja u župnoj crkvi sv. Apolinara u Bogovićima; mons. Nikola Radić o dubašljanskom župniku vlč. Ivanu Brusiću. Jedan od – za lokalnu povijest otoka Krka, napose Dubašnice – iznimno važnih napisa u glasilu Naši zvoni jest niz ulomaka koje je priredio vlč. Anton Turčić iz rukopisnog „Dnevnika“ popa Mihovila Mužinića Mužine (1850. – 1933.) toga narodnog prosvjetitelja iz Dubašnice.
I arheologija je zastupljena na stranicama glasila Naši zvoni nekolicinom tekstova koje potpisuje Ranko Starac („O najstarijim crkvama na području Dubašnice i Svetog Vida /arheološke bilješke/“, „Arheološki lokaliteti – dosad slabo istraženo područje“, „O arheološkim spomenicima Općine Malinska-Dubašnica – malo arheoloških lokaliteta“). Negdašnjih slavlja u Župi sv. Apolinara prisjeća se vlč. Anton Turčić („Od Maslinske nedjelje do Uskrsa“, „Božić mojega djetinjstva“, „Polinarova – Apolinarovo jučer i danas“, „Radost i ozračje zajedništva“). Mons. Nikola Radić piše o orguljama u našim župama te o sv. Apolinaru kao najstarijem „stanovniku“ Dubašnice i zaštitniku svrdlara. Također nas upoznaje s dubašljanskim krizmama u 19. stoljeću te o prijenosu posmrtnih ostataka biskupa Mahnića u Krk iznoseći ujedno podatke o biskupu Mahniću i Dubašnici.
Brojni vrijedni tekstovi Tu su potom i tekstovi Miljenke Dvorničić („Pravedan učitelj malih Dubašljana – sjećanje na Mihovila Radića“); Tomislava Galovića („Dubašnica i Fučićevi Glagoljski natpisi“; „O Dubašnici u Hrvatskoj enciklopediji /iz 1945. godine/“ u dva nastavka, „O sv. Apolinaru povodom blagdana sv. Apolinara: sveti Apolinar u vjerskom smislu povezuje Općinu Malinska-Dubašnica s Ravennom“); prof. Hrvoja Turka („Topograf i kartograf Ivan Klobučarić /1550 – 1605/“, „Svećenik i fotograf dr. fra Stanko Dujmović“, „Fra dr. Pijo Dujmović – prvi Hrvat redovrhovnik“); i Marije Riman („Nedjeljko Karabaić: uspio sačuvati od zaborava izvorno narodno pjevanje“, u trima nastavcima); te Petrice Turčić koja je u trima nastavcima obradila „Dubašnicu i njezine toponime“. Prof. Drago Crnčević u svom nizu „Pisma iz Malinske“ progovara o različitim temama i ozračju minuloga doba, a dr. Milan Radić predstavlja „Malinsku u vremeplovu razglednica“. Ta su dva serijala bila vrlo čitana.
Svjedok aktivnog življenja u zajednici
U povodu 150. obljetnice crkve sv. Apolinara koja se obilježila 2007. godine, Pavao Barbiš je redovito upoznavao čitatelje lista Naši zvoni s različitim aktivnostima na tome polju: „Dubašljanska crkva zasjala novim sjajem: u povodu 150. obljetnice crkve sv. Apolinara – 2007. godine“, „Novi satovi na zvoniku“, „Brojni planovi: pripreme za 150. obljetnicu župne crkve sv. Apolinara“, itd. Sve ovdje letimično izneseno dovoljno govori o opravdanosti pokretanja i vrijednosti pojedinih tekstova iz glasila Naši zvoni.
Katica Cvelić je općinsko glasilo 2010. nazvala „svjedokom aktivnog življenja u zajednici“ te se ujedno prisjetila onih članova Uredništva kojih više nema među nama: vlč. Ivan Brusić, dr. Hrvoje Turk, Petar Valentić i vlč. Petar Kosić, „napustili su ovozemaljski svijet, ali njihov će doprinos zauvijek biti zapisan u kronologiji Naših zvoni“. No kritički je također zapisala: „Utvrdili smo, dakle, da su Naši zvoni vrijedno izvorište informacija koji nam donose crtice prošlosti i sadašnjosti. Nedostaje ipak malo jači glas budućnosti… Malo više odlučnih planova šire društvene zajednice, malo snažniji glasovi onih koji stoje negdje neprimjetni u pozadini, a itekako su vrijedni članovi koji pridonose našem napretku“.
U iščekivanju, pak, 100. broja lista Naši zvoni, možemo zaključiti: Naši zvoni izlaze četiri puta godišnje u nakladi od 1.200 primjeraka, dok tehničko uređenje i pripremu za tisak obavlja obrt Tempora iz Rijeke, a tisak AKD d. o. o. iz Zagreba, jedna od najboljih hrvatskih tiskara. Na kraju ovog kratkog pregleda trebamo reći da su Naši zvoni – glasilo Općine Malinska-Dubašnica vjerodostojan kroničar dubašljanskog i mihojskog kraja i to tako treba ostati! Ususret nadolazećem 100. broju lista Naši zvoni treba učiniti barem dvije stvari. Uz obvezu redovitog izdavanja – završiti njihovu započetu digitalizaciju i postavljanje na mrežnu stranicu, a potom organizirati okrugli stol u povodu objavljivanja jubilarnog 100. broja, na kojem bi trebali sudjelovati svi oni koji su pridonijeli njihovu razvoju i dugovječnosti, te se sa zahvalnošću prisjetiti svih onih kojih više nema među nama.
