Prvotna crkva sv. Apolinara podignuta je u 11. stoljeću. Bila je to mala crkva, zapravo kapela koja se nalazila u danas nestalome selu Dubašnici. Prvi se put spominje u ispravi iz 1153. godine. Novi stanovnici s kopna sredinom 15. stoljeća nalaze prvotno odredište unaokolo crkve sv. Apolinara. Crkva postaje tijesna i malena. Knez Ivan Frankopan daje im na privremeno korištenje crkvu sv. Marije Magdalene u Portu, a u to se vrijeme dograđuje i širi postojeća crkva sv. Apolinara. Uskoro ona postaje župna crkva. Prvi imenom poznati dubašljanski župnik Petar spominje se 1508. godine. Crkva se u više navrata širila. Postoje naznake da je u drugoj polovini 16. stoljeća crkvu zahvatio požar, ali je brzo obnovljena. Uz desni rub crkve podignut je 1618. godine zvonik od lijepo obrađenoga tesanoga domaćeg kamena.
Prve se zamisli o potrebi gradnje nove župne crkve javljaju već potkraj 18. stoljeća, prvenstveno zbog trošnosti stare župne crkve sv. Apolinara, ali i zbog malaričnosti terena oko nje. No, nesložan se dubašljanski narod nije mogao dogovoriti o lokaciji za gradnju nove crkve pa je obnovljena stara. Kada je 1834. godine zabranjeno bogoslužje u staroj župnoj crkvi, ponovno je aktualizirano pitanje gradnje nove. Napokon, 1854. godine započele su pripreme za početak gradnje nove župne crkve sv. Apolinara u Bogovićima te su 29. studenoga 1855. godine blagoslovljeni temelji.
Nakon provedenog natječaja gradnja je crkve povjerena poduzetniku Adamu Glažaru iz Crikvenice. Završena je 1857, s tim da je većina grubih radova na njoj bila zgotovljena još 1856. godine. Dimenzije Crkve nakon obavljenih građevinskih radova iznosile su 32 metra u dužinu, 20 u širinu i 18 metara u visinu. Trolisna je barokna kapela Majke Božje Karmelske, koja se nalazila na mjestu gradnje, postala svetištem nove crkve.
Crkva ima tri oltara. Barokni oltar Gospe Karmelske (1644) nalazi se na sjevernoj strani, a tamo je prenesen iz obližnje istoimene kapele. U južnoj je kapeli barokni oltar Gospe od ružarija (1709), dovezen iz stare župne crkve. Veliki, mramorni glavni oltar također datira iz baroknog razdoblja te se i on izvorno nalazio u staroj crkvi sv. Apolinara. Na njemu se ističe oltarna pala iz 1867. godine koju je naslikao bečki slikar W. Schöfemann. Prikazuje Bogorodicu sa svecima i sv. Apolinarom. Istodobno se uz crkvu gradio i zvonik visine 28 metara. Sagrađen je 1856. godine, a zidali su ga majstori iz Grižana. Nakon svih tih radova crkvu je konačno 3. svibnja 1857. godine posvetio krčki biskup Ivan Josip Vitezić.
Idućih desetljeća uređivana je unutrašnjost jer je crkva u početku bila osposobljena samo koliko je to bilo prijeko potrebno za njezino funkcioniranje. Godine 1904. sagrađena je nova sakristija, a stara se do tog vremena nalazila iza glavnog oltara. U unutrašnjim, bočnim nišama crkve 1906. godine postavljeni su drveni kipovi Presvetog Srca Isusova i sv. Nikole. Na Božić iste godine prvi su put zasvirale orgulje u župnoj crkvi. Godine 1912. Ivan Volarić Piturić (1873 – 1948) iz Vrbnika oslikao je dekoraciju crkve te pet zidnih slika u lunetama pod svodovima. Godine 1972. preuređeno je svetište te postavljena nova mramorna menza po nacrtu Mladena Fučića. Iduće je godine postavljen novi kameni ambon, rad akademskih kipara Josipa Poljana i Ante Despota, na kojemu su u niskome reljefu isklesani simboli evanđelista. Nakon obnove fasade 1988. su godine u nišama na pročelju crkve postavljeni kipovi Gospe Karmelske i sv. Apolinara.
Uz župnu crkvu vezani su brojni narodni običaji pa su tako 2014/2015 održani i posljednji Dubašljanski kolejani. U godini Velikoga jubileja (2000) pokraj crkve je postavljen veliki križ. Nakon što su već bile obnavljane, 2002. godine ponovno se temeljito adaptiraju orgulje, a 2004. uređuje se kor – pjevalište.
Godine 2006., dubašljanska župna crkva sv. Apolinara u Bogovićima zasjala je novim sjajem: temeljito je obnovljena i očišćena, a izrađeni su i novi vitraji.
Kroz stoljeća Dubašnica je dala 76 biskupijskih svećenika i 98 redovnika trećoredaca.
Danas ima 8 živućih svećenika iz Dubašnice:
- Anton Barbiš, r. 1934., iz Malinske, u mirovini
- Anton Turčić, r. 1939., iz Milčetića, u mirovini
- Ivan Turčić, r. 1952., iz Žgombića, u mirovini
- Marinko Barbiš, r. 1960., iz Malinske
- Denis Nikolić, r. 1977., podrijetlom iz Dubašnice, svećenik Njujorške nadbiskupije
- Filip Šabalja, r. 1983., iz Milčetića
- Milivoj Guszak, r. 1986., iz Malinske
- Apolinar Barbiš, r. 1994., iz Malinske
Župa trenutno ima i 1 bogoslova i redovničku kandidaticu:
Luku Turčića iz Malinske te Elizabetu Barbiš, koja je uzela ime Franciska Pia, iz Malinske, koja se priprema za polaganje vječnih zavjeta u Euharistijskoj zajednici Srca Isusova i Marijina.
———————
Usp. A. Bozanić, Dubašnica: povijesne mijene, drevna župa …, Malinska, 2014, str. 75
Usp. Dujmović, Galović: Brošura u povodu 150. obljetnice izgradnje Župne crkve Svetog Apolinara
Izvor: Župa Dubašnica
