Otvaranje Čitaonice u Malinskoj, osim kulturnog, imalo je zadatak očvrsnuti nacionalnu svijest domaćeg stanovništva te se suprotstaviti odnarođivanju. U Dubašnici je u to vrijeme bila na vlasti talijanska stranka, iako je domaće hrvatsko stanovništvo bilo većinsko. Načelnik Dubašnice bio je Jušto Bogović koji se u službenoj komunikaciji koristio isključivo talijanskim jezikom.
Tridesetih godina prošlog stoljeća u Malinskoj je djelovala i manja biblioteka u sklopu Sokolskog društva i društva Jadranska straža. Nakon Drugoga svjetskog rata Čitaonica je djelovala u gostionici (drvena baraka) Franje Rupčića. Danas je na tom mjestu picerija Školjka.
Sredinom 50-ih godina Čitaonica se preselila u prostorije Turističkog društva Malinska, nekadašnjeg buffeta u vlasništvu Antona Karabaića, a današnjega Turističkoga informativnog centra Malinska. Za onodobne stanovnike Malinske, Čitaonica je bila i mjesto okupljanja. Najviše se čitao Riječki list (Novi list), Vjesnik i Borba. U to vrijeme rijetki su kupovali novine. Pojedine obitelji u Malinskoj dobivale su besplatno Riječki list na svoju kućnu adresu kako bi stekli naviku čitanja novina.
U nekoliko se navrata potkraj 50-ih i početkom 60-ih godina pokušalo osnovati knjižnice kada su mještani darivali svoj višak knjiga. Knjižnice su bile smještene u Vila Zori i Društvenom domu, ali su nedugo nakon osnutka prestajale s radom, a knjige su nestale. Manja biblioteka na stranim jezicima djelovala je potkraj 80-ih godina i u hotelu Malin, a gosti su rado posuđivali knjige za vrijeme kišnih dana.
Danas u našoj Općini ne djeluje čitaonica, ali ni knjižnica, koja bi po zakonu trebala postojati. Istina, naša škola posjeduje dobro organiziranu biblioteku, manja se nalazi i u vjeronaučnoj dvorani naše župe te u samostanu u Portu, ali to su biblioteke zatvorenog tipa.