Blagdan sv. Mihovila je 29. rujna. Ime Mihovil, u hebrejskom “Mikael”, što znači “Tko je kao Bog”.
Sv. Mihovil, arhanđeo je “vojskovođa vojske nebeske”, vođa i pobjednik u borbi protiv pobunjenih anđela. Branitelj apokaliptične Žene i pobjednik sedmoglavog apokaliptičkog Zmaja (Otk 12, 1-9); prema liturgijskim tekstovima voditelj blaženih duša u raj, po starim ikonografskim predodžbama vagatelj duša na posljednjem sudu.
Štovanje sv. Mihovila počinje na Istoku u IV. stoljeću, a na zapadu potkraj V. stoljeća, i to sa spiljom ukazanja i hodočasničkim svetištem na Monte Garganu. Kult mu raste u Rimu nakon viđenja pape Grgura Velikog, koji je za vrijeme epidemije kuge ugledao arhanđela Mihovila nad Hadrijanovim mauzolejom (od tada prozvanim “Castel Sant Angelo”, tj. Anđeoska tvrđava).
Na Zapadu se sv. Mihovil od IX. stoljeća pojavljuje kao krilati anđeo, odjeven u tuniku, s plamenim mačem ili s kopljem u ruci. Od visokog srednjeg vijeka prikazuje se u suvremenoj vojničkoj opremi: u oklopu, kacigi, sa štitom i kopljem.
Lik ili kapela sv. Mihovila u mnogim gradovima postavljeni su pred gradskim vratima ili nad njima, radi odbrane od zlih sila. Isto tako radi zaštite lik sv. Mihovila često je postavljen i na vrh zvonika. Mnoge crkve na grobljima posvećene su sv. Mihovilu a to je u svezi s njegovom funkcijom vagatelja duša na posljednjem sudu i s funkcijom voditelja duša u raj.
Ime Mihael, u hebrejskom ’Mi ka el’, što znači: »Tko je kao Bog?« spominje se u Svetom pismu pet puta.
»Knez kraljevstva perzijskoga protivio mi se dvadeset i jedan dan, ali Mihael, jedan od prvih Knezova, dođe mi u pomoć« (Dn 10,13). Iz toga teksta slijedi da je Mihael jedan od vrhovnih poglavica, a koji pritječe u pomoć proroku Danielu. U istoj glavi čitamo: »Nema nikoga tko bi se sa mnom protiv njih borio (kneza Perzije i kneza Grčke) osim Mihaela, Kneza vašega, moje potpore i moga okrilja« (Dn 10,21).
»U ono će vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji štiti sinove tvog naroda« (Dn 12,1). Iz tog teksta proizlazi da Mihael kao vrhovna glava nebeske vojske brani pobožne Židove, koje progoni kralj Antioh IV. Epifan (175–164).
Najznačajniji je pak svetopisamski tekst o sv. Mihaelu iz Otkrivenja. »Uto se zametnu rat u nebu koji je Mihael sa svojim anđelima morao voditi protiv Zmaja. Zmaj i njegovi anđeli prihvatiše borbu, ali je ne mogoše izdržati. I mjesta za njih više nije bilo u nebu. Bijaše izbačen veliki Zmaj, stara Zmija, koja se zove đavao – sotona, zavodnik cijeloga svijeta – bijaše zbačen na zemlju i bijahu zbačeni s njime njegovi anđeli« (Dn 12,7–9).
I napokon peto mjesto, na kojem se izričito spominje Mihael, jest poslanica sv. Jude Tadeja. Ondje čitamo: »Naprotiv, Mihael arkanđeo, kad se u borbi za Mojsijevo tijelo prepirao s đavlom, nije se usudio izreći protiv njega uvredljivu osudu, nego je rekao: ’Neka bi ti Gospodin zapovjedio da ušutiš!’« (9. redak).
Imajući u vidu te svetopisamske tekstove, ikonografija prikazuje sv. Mihaela kao ratnika u oklopu i s mačem u ruci. Crkva pak od najstarijih vremena gaji prema svetom Mihaelu naročito štovanje i duboku pobožnost. Ona ga u borbi što se vodi protiv sila zla, a i vodit će se do konca vremena, promatra kao svoga moćnog zaštitnika, koji joj je svojom zaštitom trajno prisutan.
Velikog arkanđela jednako živo štuje istočna i zapadna Crkva. Razni staleži štuju sv. Mihovila kao svoga zaštitnika, u Italiji je zaštitnik javne sigurnosti, a Pio XII. proglasio ga je zaštitnikom radiologa. Njemačka ga također od davnine slavi kao svoga zaštitnika. Njegova se slika nalazila na bojnim zastavama već god. 955. u glasovitoj bitki protiv Madžara na Leškom polju kod Augsburga, kad je njemački car Oton I. Veliki pobijedio Madžare.
Bogoslužje blagdana veoma zorno ističe trostruku djelatnost sv. Mihaela u službi Crkve. On je borac, molitelj i pratilac. Kao borac neka nam pomaže u borbi koju svatko od nas mora stalno protiv zla u sebi i oko sebe voditi! Kao molitelj nek nas zagovara i naše molitve poput miomirisnog kada prinosi Gospodinu, a kao pratilac neka nas prati na našim životnim putovima!
Izvor: Sveti Ante Knin
