Jedna od posljedica utjecaja koronavirusa na čovjeka je strah. To je toliko moćni utjecaj da djeluje i na one koji nisu zaraženi, na one koji su na razmaku većem od dva metra, pa čak i na one koji samo preko medija slušaju vijesti o toj tematici.
Čega se zapravo bojimo? Zaraze? Smrti? Samoće? Siromaštva? Promjena? Ograničenja sloboda? Praznine i dosade? Da svijet nikad više neće biti kakav je bio prije? Potiče li nas strah da tražimo načine kako konstruktivno pristupiti problemu, ili je pak uzrok paraliziranosti i očaja? U prvom slučaju ćemo se dobro informirati na pouzdanim, znanstveno utemeljenim izvorima, smanjit ćemo kontakte, slušati upute stožera, biti odgovorni itd., a u drugom (koji je izgleda češći u praksi) past ćemo u strah i predati se očaju… Postavlja se pitanje: Što mijenja pogled i daje da se u istoj situaciji ponašamo drukčije, da zauzmemo drukčiji stav prema tome? Što nam pomaže nadići
strah i očaj?
Došašaće – priprava za dolazak Isusov
Započeo je advent ili došašće. Crkva nas poziva na budnost i iščekivanje drugog dolaska Isusa Krista. Iščekivati zapravo znači postojano vjerovati. Samo vjera daje smisao patnji.
Razmatranjem riječi Božje u razdoblju lockdowna, kada nije bilo mogućnosti susretanja s drugim ljudima, mnogi su otkrili snagu vjere i sigurnost pronaši u Bogu. Upravo je vjera dala snagu i hrabrost mnogima da nastave svoj put i da se ne predaju malodušnosti.
Uz nadu i ljubav, ona spada među tri nadnaravne kreposti koje čovjek ne može sebi dati, nego ih prima od Boga.
Odakle dolazi toliko beznađe? Ono je posljedica gubitka odnosa s Bogom koji je izvor vjere, nade i ljubavi. Samo Bog može dati smisao u patnji. Samo On može neizlječivo bolesnima dati nadu da njihova patnja nije besmislena, da postoji nešto bolje od ovoga života. Jedino Bog može biti dostatna nagrada onima koji su u službi bolesnima i pomoći im da svoju dužnost obavljaju predano ne upadajući u tjeskobu i žalost, kako bi potrebiti mogli imati odgovarajuću skrb. Evanđelje nas podsjeća da je vjera djelo koje Bog traži od nas kako bismo se otvorili spasenju.
To je put na kojem se Gopodin približava našim koracima i sluša naše strahove. Bog nam govori u tišini koja nas uči strpljivosti i otvara naše oči i nadasve srca za potrebe drugih.
Čemu služi vjera?
Vjera, kao i svaki istinski susret ne može biti svedena samo na funkcionalnost. Čemu onda služi vjera? Mogli bismo reći:
„Ničemu”. Ona ne služi tome da zasiti naše potrebe, da ispuni naše želje, da nađe objašnjenje ili riješenje svih problema, niti da odstrani trpljenje. Međutim, upravo zbog toga ona je puno više: Ona je Božje djelo u nama. Kada prestanemo tražiti one znakove koje iščekujemo i želimo, te se naučimo pouzdati, onda će se otvoriti naše oči i srce za prepoznavanje znakova Božje bezgranične ljubavi koja zadivljuje. Tada ćemo po Njegovoj ljubavi moći ustrajati u naporu i borbi upirući pogled u Isusa Krista koji nas u vjeri osnažuje i prati. Kada se prepustimo Bogu i prijeđemo k vjeri, strah nestaje. Jedino istinska vjera izgoni strah!
Marin Dašek, župnik
