Ovogodišnji školski projekt, Priča o Frankopanima, dobio je svoj najveseliji nastavak i to upravo na Riječkom karnevalu.
A kako je sve počelo? Još smo se u rujnu kupali u moru kad smo odlučili da ćemo se ove godine baviti Frankopanima pa da ćemo i na karnevalu postati Frankopani.
Već u listopadu uslijedilo je osmišljavanje kostima, prijave i mjerenja. Ove godine se opet prijavio rekordan broj djece, njih nešto više od 140. Iz mjeseca u mjesec uzbuđenje je raslo i bilo je na vrhuncu kad smo se vratili sa zimskih praznika i počeli izrađivati ukrase za glave za djevojčice, a u izradu su se uključile i učiteljice i učenici. Cijeli posljednji tjedan prije povorke vrijedno smo uvježbavali koreografiju kojom ćemo se predstaviti na ovogodišnjoj Dječjoj povorci Riječkog karnevala. Učiteljica Anamarija Čubranić je sa svojim učenicima napravila Frankopanski kolač koji smo nazvali Dubašljanska kneginjica i koji su naši predstavnici odnijeli riječkom gradonačelniku, Meštru Sandiju i njegovoj kraljici na dar. Naš kućni majstor, barba Damir, napravio nam je mini repliku Krčkog kaštela, a učiteljica Ana Marija Šviderski Jurinjak ga je ukrasila.
Kada je konačno stigla subota, 27. siječnja, skupili smo se svi na Štaciji u Malinskoj. Nakon šminkanja, fotografiranja i posljednje probe, naši su se kneževi i kneginje ispraćeni pljeskom svojih roditelja, baka i djedova, uputili prema Rijeci.
Dan nije mogao biti ljepši nego što je bio, sunce je sjalo visoko na nebu i grijalo mnoštvo malih maškara. Dok smo na rivi čekali svoj nastup, promatrali smo šarenilo maštovitih maski oko sebe, ali i divili se tradicijskim maskama – Grobničkim dondolašima, Zametskim i Halubajskim zvončarima, čije nas je zvonjenje jako razveselilo.
Videozapis pogledajte ovdje.
Kada je došlo vrijeme za naš nastup, duž cijelog Korza veselo smo otplesali svoju koreografiju koja je bila mix srednjovjekovne glazbe i tradicijske glazbe našeg zavičaja te smo cijelim putem slušali pohvale za naše kostime, ali i ples. Na kraju su nas čekale slasne krafne i povratak našoj Boduliji.
Bio nam je ovo jedan od najdražih nastupa i naši učenici s oduševljenjem prepričavaju kako im je bilo te već pitaju: „Učiteljice, što ćemo biti sljedeće godine?“ Straha za održavanje maškarane tradicije u Dubašnici nema i već se veselimo sljedećoj godini.
Mihaela Košić
FOTOGALERIJA
