O blagdanu Uskrsa

O blagdanu Uskrsa

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga
i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: “Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.”

Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi
na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje,nego napose svijen na jednome mjestu.

Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od
mrtvih.

Riječ Gospodnja.

Misao uz evanđelje

U kakvom duševnom raspoloženju slavimo ovogodišnji blagdan Uskrsa?

Svakako, svatko može uočiti izvjesnu potištenost i pesimističnost. Događaj Isusovog uskrsnuća je potvrda riječi iz Pj.:

“Ljubav je jaka kao smrt”. Ljubav sama
po sebi traži beskonačnost, neuništivost. Ljubav je krik za beskonačnim i vječnim. Zato je ona jača od smrti. To je suština poruke Isusovog uskrsnuća. Uskrsnućem čovjek ulazi u vječnost. Uskrsnuće upućuje čovjeka da živi za drugoga.

Samo život za drugoga jest život koji nadmašuje samoga sebe. U tom se i događa paradoks: trajno predanje je trajno umiranje i trajno uskrsavanje.

On je svojom ljubavlju obnovio čovjeka udahnjujući mu božansku ljubav, Duha Božjega. Uskrsnuće se događa ne snagom biosa, nego snagom duha.

Uskrsnuće nadilazi biološki život. Isus se nije vratio u prijašnji život, kao što je slučaj s Lazarom. Njegovo uskrsnuće je ulazak u definitivnu vječnost. Zato su susreti s njime poslije uskrsnuća “ukazanja”. Nisu ga prepoznali ni njegovi učenici. Mogli su ga vidjeti samo oni kojima se on objavio. Oni koji su imali ljubavi u svojem srcu. Krist bijaše čovjek ljubavi, čovjek vjere i čovjek nade. To je ono što je potrebno svakom čovjeku. Iz ljubavi, vjere i nade plamti optimizam i smišljenost življenja. Optimizmom se izlazi iz potištenosti i pesimizma.

Optimističko, uskrsno otvaranje prema budućnosti čovjeku je podloga sigurnosti i lijek duševnom i fizičkom zdravlju.

Marijan Jurčević, OP

 

Iz uskršnje poruke biskupa Ivice Petanjka

 

Nikada nikoga nije obratio ni posvetio bilo koji zakon i proces, nego strpljenje, milosrđe i praštanje.
Svaki od nas, bez obzira na kojem se stupnju „savršenstva“ nalazio i kakvu službu obnašao, poput žedne zemlje vapi za Božjim milosrđem i Božjim praštanjem, svjestan da nam je ono jedina sigurna nada i utočište.

Draga braćo i sestre!

Od srca vas molim da se trudite kao dobri kršćani svoga učitelja Isusa Krista što bolje upoznati i po njemu svoj život oblikovati, jer u ovom nestalnom svijetu u kojemu je puno toga isprazno i samo prividno sigurno, samo nam uskrsnuli Gospodin može donijeti i jamčiti svoj mir

i samo će nas on iskreno pitati: “Ljubiš li me? Voliš li me?”

Neka vas ugrije milosrđe i dobrota njegova i neka vam je sretan Uskrs i blagoslovljeno Vazmeno vrijeme!

Ivica Petanjak, biskup Krčki

 

Izvor: Listić Svetog Apolinara, Uskrs, 2023.

 

 

Share

Written by:

PRISTUPAČNOST SADRŽAJA AKTIVNA