Kako mogu postati Kristov, kada sam toliko slab?
Izgleda da je Marija Magdalena bila vrlo lijepa Židovka koja je živjela u Magdali s nekim bogatim Rimljaninom. Komod, nakit, roba s markom, parfemi (s jednim skupim je
pomazala Isusa), kuća uz prekrasno Galilejsko jezero, partijanje na jahti uz puno smijeha i radosti i puno svega drugoga. Tko bi odolio svemu tome? Ja? Ne znam baš. Ne uvedi me u napast bogatstva i slave jer tu su pali i puno jači od mene!
Razmaženo derište u nama želi samo brzu ugodu. A naša bolesna volja (baština naše pale naravi) nema je snage zaustaviti. Kao voda uvijek nalazimo lakši put – put brze ugode. Izbjegavamo borbu, slušanje Božje riječi, ispovijed, pričesti, dnevnu molitvu. Voda ako ima niže, može niže. Tako i mi. Iz niskog egoizma u još niži, iz niskog licemjerja u niže, iz niske pobude u još nižu… Ugoda me priteže k nižemu i nižemu, do najnižega – pakla – potpune zatvorenosti u sebe. Jadan li sam ja čovjek, tko će me osloboditi od ovoga tijela smrtonosnoga?
Naravno postoji i drugo tumačenje. Znanstveno. Evolucijsko. Ja sam samo mužjak ili ženka jedne vrste. Uvjetovan sam hormonima, enzimima, x-toninima, y-toninima… Ja sam mehanizam koji radi po pravilima prirode. Zvuči razumno. Znanstveno. Olakšavajuće. Oslobađajuće.
Viču „napredni” da Crkva negira radosti života Ali to je zamka. Ideologija. Kako me netko može osloboditi tvrdeći da sam determiniran, tj. nisam slobodan. Uvjerava me da nisam slobodan da bi me oslobodio. Izvlači slobodu iz negiranja slobode. Uspjeli su me uvjeriti da sam kao i stoka, kao i majmun, sisavac, i još mi je drago. Oslobodili su me. Lijepo.
Sada mogu uživati. Opustiti se! Priroda sve sama čini. Da?! Vidim kako lijepo čini. Sve neuroze, psihoze, paranoje, strahovi, osamljenosti, shizofrenija, kompleksi, rastave, svađe, patologije, samoubojstva, ubojstva, silovanja, pedofilija, prostitucija, trgovanja ljudima, prevare, ubijanje nerođenih, perverzije, mržnja, podjele, ratovi, teške ovisnosti o kocki, drogi, alkoholu, internetu, otuđenja…
I viču „napredni” na Crkvu da negira radosti života, negira eros, negira slobodu. Razbijmo ploče Zakona propovijedao je Voltaire, francuski književnik i mislilac 18. stoljeća, postanimo slobodni. Varaj nekoga drugog pokojni Voltaire, ja znam da se sloboda rađa u mukama. Kristovim mukama. I mojim mukama. Ali kako mogu ući u muku? Ja samo idem za ugodom kao i onaj miš što su mu spojili žice na centar za ugodu u mozgu pa je pritiskao to dugme sve dok nije uginuo. Tijelo smrtonosno.
Tko može ući u muku? Onaj tko se zaljubi. Marija Magdalena. Našla je onoga koga ljubi duša njezina. I sada svu ugodu smatra smećem. Ide za Njim. U neugodi. Stoji ispod križa. Prije je bježala od patnje.
Nije imala za koga patiti. Živjela je samo za sebe. Tko me ljubi, čuvat će moju riječ. Kako možeš ljubiti Krista? Ako ljubiš njegovu riječ. Sa svim svojim slabostima, izdajama,
grijesima reci s Magdalenom Ljubim te! Volim te! Govori mi, slušat ću, čitat ću, tražit ću, kucati. Ljubila ga je i zato ga je slušala. Slušala ga je i zato ga je sve više ljubila.
Neka slab kaže Jak sam, i siromah Bogat sam.
Kad god idem moliti i čitati Božju riječ, sve se buni u meni. Još uvijek nakon godina molitve. Razmaženo derište u meni koje traži ugodu ne podnosi molitvu, ne podnosi stajati
pred Bogom. Viče kao vrag kada ga poliješ svetom vodom. Izmišlja sto „skuža”. Guši se. Ajme, razboljet će se. Umoran je. Ili se sjeti odjednom sto stvari koje treba napraviti. Da treba nekoga zvati, čistiti kuću, platiti račune… Samo ne moliti, samo ne slušati Boga! Samo to ne!
Kako mogu postati Kristov kada sam toliko slab? Bogu ništa nije nemoguće. Gledaj toliku tvoju svetu braću koji ti svjedoče da postoji sloboda, da postoji duh, postoji volja (sloboda) koja uz pomoć Duha može ući u poslušnost Volji Božjoj. Jači su od „znanosti”. Jači su od evolucije. Gledaj Maksimilijana Kolbea u logoru, gledaj Malu Tereziju u samostanu, gledaj Antuna u pustinji, gledaj Wojtilu u kamenolomu, gledaj velikog Merza u malenom studentskom životu, gledaj svetu Ritu s grešnim mužem, gledaj onu malu ženicu u Kalkuti što nas je sve obasjala, gledaj Ignacija koji ostavlja ljubavnice i ljudsku slavu da bi tražio Božju slavu, gledaj Magdalenu ropkinju tijela, svijeta i đavla kako je slušanje Krista oslobađa… gledaj, otvori oči, otvori uši.
Neka slab kaže Jak sam, i siromah Bogat sam. Hrabro! Bog nas voli prije grijeha, za vrijeme grijeha i poslije grijeha istom ljubavlju. Mi smo oni koji se mijenjamo nakon grijeha, skrivamo se, bježimo, bojimo. On ostaje isti jučer, danas, sutra. Ljubi me. Zove me. Oslobađa me.
MISNA SLAVLJA
- ŽUPNA CRKVA SVETOG APOLINARA – BOGOVIĆI
19,30 – Marijanska pobožnost
20,00 – Večernja sv. misa
20,30 – Euharistijsko klanjanje
- MAGDALENJINA U PORTU
07,00 – Sv. misa
09,30 – Svečana koncelebrirana sv. misa
Autor: Antun Nižetić, župnik u Župi sv. Lovre mučenika u Premanturi (Naši Zvoni (2/2021) i Listić Svetog Apolinara)
