U ponedjeljak 18. studenoga, u zajedništvu i molitvi, odali smo počast svim vukovarskim herojima koji su svoje živote položili iz ljubavi prema svojem gradu, ljudima i domovini.
Okupili smo se u holu i zapalili lampaš ispod školskog panoa koji je uredila vjeroučiteljica Elizabeta Crvić. Dan sjećanja na Vukovar je sjećanje na najstrašniji zločin u novijoj hrvatskoj povijesti, na patnju, bol i užase neshvatljive ljudskom srcu i umu. No, prekrasne male bijele golubice sa školskog panoa kao da su čudesno izvirile iz tame i u nama osvjetlile vrednote mira, ljubavi, slobode i vječnu nadu koja u nama budi vjeru u ljudsku dobrotu.
Potom smo, u koloni sjećanja, krenuli prema dubašljanskom groblju. S puno poštovanja i ljubavi zapalili smo lampaše ispod središnjeg križa i zajedno molili za Vukovar. Molitvu je predvodio naš župnik Marin Dašek, zajedno sa vlč. Božidarom Volarićem.
Svjetlost lampaša podsjetila nas je na žrtvu onih koji su vjerovali u ljubav, koji su u paklu boli, ponora i blata vjerovali u slobodu i istinu, toliko snažno da su njih žrtvovali svoj život.
Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za prijatelje. (Iv 15, 9-17)
Na dan kada se prisjećamo ove tužne obljetnice, na nama je da prigrlimo istu tu svjetlost, da prigrlimo spoznaju da su istina, sloboda i ljubav vječna težnja čovjekova srca. Priglimo Vukovar, njegova nadanja, njegov ponos, žrtvu, ljubav, snagu i hrabrost njegovih ljudi koji su branili svoj grad i svoje prijatelje. Budimo na ponos Vukovaru.
Vukovare, hvala ti Grade!
Alenka Žužić
FOTOGALERIJA:
foto: Nedeljka Turčić i Marija Iličić
