Cijela liturgijska godina, a osobito vrijeme došašća i korizme, poziv je na buđenje iz zaspalosti i utonulosti u životne rutine u koje vrlo lako upadamo i u kojima nam često vjera slabi, nada blijedi, a ljubav oskudijeva.
Mi ljudi, na život se budimo samo dobrim vijestima istine i ljubavi, no često smo okruženi vrlo ružnim vijestima koje slabe naš duh i ništa nam dobro ne čine. Mi kršćani smo baštinici one najradosnije vijesti, a to je sam Krist Isus. U njegovom svetom imenu i osobi ispunjena su tisućljetna Božja obećanja. A Bog nikad ne laže. Srca mnogih kao da su postala imuna na ta obećanja te misle kako se kršćanstvo umorilo i potrošilo, i kao da ono nema što više dati ljudima. Zato je potrebno srcem izići iz atmosfere umjetnog blještavila, konzumerizma lažnog adventa te se otvoriti sadržajima istinskog adventa koji nam jedino Crkva daje.
Djed Božićnjak i Orašar, ionako ne postoje, to su mitski likovi smišljeni radi propagande, a Isus Krist postoji i o odnosu s njime ovisi naša vječna sudbina. Ima li čega vrjednijeg na ovome svijetu? Umjesto da kitimo domove, radije pokušajmo kititi naše duše darovima njegovog Duha Svetoga i dobrim djelima. To je pitanje slobode i milosti jer Bog nikako neće u kuću duše na silu.
Kako to praktično mogu učiniti? Eto nekoliko savjeta:
1. U našoj Župi su, osim svakodnevnih svetih misa i svakodnevna euharistijska klanjanja, gdje možemo živote naših prijatelja i neprijatelja i naravno nas samih potpuno svjesno izručiti Gospodinu, moliti ga za milost i zahvaljivati mu jer On je u posvećenoj hostiji isti onaj koji je hodio Galilejom i Judejom te liječio i oslobađao potrebite. Često nam to nije lako jer nam je lakše govoriti nego slušati, a k tome se jako protivi „Đavao koji kao ričući lav obilazi oko naših duša tražeći koga da proždre“ 1 Pet 5,8. Tišina pred Gospodinom je iznimno bitna za duhovni rast. U njoj se događa više „reci Gospodine što mi je činiti“, od onoga „učini to i to Gospodine“. Da bih znao što mi je činiti, prvo je potrebno osluškivati Božji glas i volju. U svakom euharistijskom klanjanju ja sam jedan od tri kralja koji se klanjaju Gospodinu te primaju poruku kako zaobići Herode ovoga svijeta. U svakoj vjerom proživljenoj i proslavljenoj svetoj misi ja mogu biti i više od svetog starca Šimuna koji je Isusa primio u svoje naručje; ja ga mogu primiti u srce i dopustiti mu da preobražava moj život.
2. „Adventska kućica br. 1“ na kojoj nema cijena i rezervacija jest sveta ispovijed u kojoj Bog preko vlasti svećenika vadi duše iz ponora pakla ili čistilišta. Svaki dan je otvorena prije sv. mise, a u ovim svetim danima i u druga vremena te prema potrebi i dogovoru sa župnikom. Ne vjerujmo svijetu koji nas uvjerava da grijeha nema i da griješe oni drugi. Ponizno uperimo reflektor Božje riječi u našu dušu pa ćemo jasno vidjeti što ispovijedati i za što se kajati.
3. Ako nikakvog novca nemamo, poklonimo nekome susret pa bio on i kraći, a ako ni to ne možemo, npr. zbog bolesti ili nemoći, nazovimo nekog prijatelja ili poznanika, susjeda i pitajmo ga kako je, ne tražeći ništa. U takvim susretima redovito se događaju „mala čudesa“.
4. Najvažnija knjiga na svijetu je Novi zavjet! To je knjiga istine koju naše srce bezuvjetno traži i nemirno je dok se ne smiri u njoj. Uzmimo ga svaki dan, mislimo i molimo nad njim, pa barem nad jednom njezinom rečenicom. Veliki pater Bonaventura Duda rodom iz ovih naših krajeva jednom prilikom je rekao „Čitajte Bibliju, stavite ju kraj kreveta da se sjetite pročitati dio ili bar jednu rečenicu! Ako ste tako umorni da ni redak ne možete pročitati, samo ju pomilujte!“ U toj svetoj knjizi, među ostalim, shvaćam kako je svaka moja patnja, suza i bol vrijedna, ako je življena s Bogom i njemu predana.
5. Prilika za duhovnu budnost i rast u svetosti su zajednice u našoj Župi. U njima čovjek uz duhovno vodstvo može čuti jedan drugoga, a to je ono što iznimno pomaže, liječi i hrabri od ubrzanog ritma modernog života. Nije čak niti bitno koliko nas ima, Isus je rekao gdje su dvojica ili trojica u moje ime okupljena, i ja sam s njima. On nam dakle jamči svoju prisutnost na poseban način u zajedništvu Crkve.
6. Mali poticaj za adventsku pokoru i djelo milosrđa bili su i adventski štandovi na kojima smo nakon adventskih nedjeljnih župnih misa u Bogovićima mogli popiti i pokoju čašu kuhanog vina, pojesti fritu te ostaviti dobrovoljni prilog za Udrugu „De Paul“ iz Rijeke čiji su volonteri bili 15. prosinca u našoj crkvi i predstavili svoj humanitarni rad s beskućnicima po Rijeci. Siguran sam da je i nekog od nas Duh potaknuo da se pridružimo jednom od 150 njihovih volontera u dijeljenju hrane i ljubavi Isusovim malenima.
Bog vas blagoslovio dragi ljudi i sretan Božić od srca.
Autor: Marin Hendrih, župnik Župe Dubašnica