Sveti Apolinar, podrijetlom iz Antiohije, umro je 23. srpnja, ali liturgijski mu je spomen-dan 20. srpnja.
Prvi oskudni zapis o svecu je iz Jeronimovog Martirologija koji dolazi s početka 5. stoljeća u kojem ga se predstavlja kao „ispovjednika” i „svećenika” te ga se časti 23. srpnja.
Sveti Petar Krizolog (425 – 451), naučitelj Crkve, opisuje sv. Apolinara dajući neke povijesne informacije o životu sveca: …zbog svoje je vjere podnio razna mučenja i prolio svoju krv, umirući od zadobivenih ozljeda…
U Rimskom martirologiju iz 1582. godine (katoličkoj liturgijskoj knjizi u kojoj su kalendarskim redom zabilježena imena svetaca s kratkim životopisom) opisuje ga se kao: …biskupa koji je među ljudima naučavao neizmjerno bogatstvo Kristovo, predvodio stado kao dobri pastir, te je počastio ravensku Crkvu svojim slavnim mučeništvom…
Prema jednom svjedočanstvu o mučeništvu sv. Apolinara, koje datira iz vremena nadbiskupa Maura (642 – 671), napisano je da je Apolinara sv. Petar poslao propovijedati u Ravennu. Ondje je podnio mučeništvo u vrijeme cara Vespazijana. Po toj tradiciji, 44. godine Apolinar je pratio sv. Petra iz Antiohije u Rim (gdje također postoji bazilika naslovljena na njega) te postaje prvi biskup Ravenne. Kada je došao u grad, izliječio je ženu gradskog suca, što je dovelo do obraćenja i krštenja cijele obitelji. Kada je sudac to saznao, dozvao je sveca prisiljavajući ga da se žrtvuje poganskom božanstvu Jupiteru. Budući da se nije želio odreći vjere u Isusa Krista, pretukoše ga i ostaviše na cesti. Iz Ravenne je protjeran, a pri povratku je opet mučen i umire od ranjavanja 23. srpnja.
Slika sv. Apolinara dio je golemog mozaika u bazilici sveca u Ravenni. Sv. Apolinar je predstavljen kao pastir koji je povezan s ovcama crvenom niti. Ta nit označava krv Kristovu koja povezuje vjernike u Crkvi. Može se primijetiti da polazi od desne ruke sveca i povezana je na vrat ovce koja se nalazi s njegove desne strane (nit povezuje mnoge druge ovce koje se ne vide na ovom fragmentu).
