U amfiteatralnom luku od Semenji do Punte Pelove, s već ugašenim selima i kapelicama, a sada u jednosabranim naseljima, raste i cvate Općina Malinska-Dubašnica sa župama sv. Apolinara i sv. Mihovila i sve brojnijim stanovništvom. Uz slatko naše „ča“, na cesti se sve više čuju hrvatski dijalekti, a i govori mnogih europskih jezika.
U našim smo obiteljima primili kršćanskih odgoj
Da, to je Dub jakih stoljetnih korijena bodulskih težaka i mornara. Na tom se Dubu s glagoljskim i venecijanskim pečatom, a posebno s frankopanskim doseljenjima nastanio život u Saćima zajedništva iz kojih je bujao med života. Sve su se obitelji iz dvadesetak naselja skupljale u veliko Saće Općine i Crkve.
O, kako se snažni život odvijao u Saćima naših obitelji gdje smo rasli hrabrim i nesebičnim radom i primili kršćanski odgoj!
Škrta, ali i plodna zemlja, teški težački i ribarski napor, stvarao je čvrste karaktere za otvorenost životu i svakom napretku. To se očituje i danas kada ova Općina s dvjema Župama živi dinamičnim napretkom.
Plemeniti dar kršćanskog gostoprimstva
Zbog ratova ili nestašica zbivale su se oscilacije u iseljavanjima i napuštanju našeg otoka: ali uvijek s osjećajem da pripadaju tom slatkom ozračju vlastite obitelji u povezanosti s Općinom i Župama! Bog je bogatim plodovima osnažio naše obitelji plemenitim roditeljima s marljivom skrbi za svoju obitelj, poduzetnim pojedincima u znanstvenom području i razvoju plemenitog dara kršćanskog gostoprimstva, što se pokazuje i odvija u turističkom napretku.
Sav se taj živi organizam ove Župe i Općine ostvaruje u zajedništvu stanovnika i vjernika koji imaju duboku čežnju: biti jedno u suživotu sa svojim korijenima u općinskom i društvenom djelovanju i u vjerničkom zajedništvu s Bogom Svemogućim i Svedržiteljem. Naše župne crkve sv. Apolinara i sv. Mihovila stvaraju ono jedinstvo i zajedništvo koje prelazi granice ovozemaljske postojanosti: a to je besmrtnost koju samo On daje. I naša lijepo uređena počivališta naših preminulih, svjedoče o našoj vjeri u vječnost života koju već u punini ostvaruju naši pokojnici!
Isplati se pripadati svojem općinskom i crkvenom zajedništvu
Blagdani i proslave sv. Apolinara 20. srpnja i sv. Mihovila 29. rujna, uoči kojega i pišem ove retke, obnavljaju naše stameno opredjeljenje da se isplati pripadati i svojem općinskom i crkvenom zajedništvu: časno se je baš ovdje ostvarivati kao ljudsko biće i radom i znanjem u besmrtnoj perspektivi! Ta ne želimo da naš život proteče u duboku ponornicu besmisla jer:
„Pazi, čovječe! Ne idi malen ispod zvijezda“ (A. B. Šimić): Živi, ne životari!
Anton Zec,
umirovljeni svećenik
