Poštovani čitatelju,
Neki dan stao sam autom na benzinsku postaju natočiti gorivo. Jedan od radnika prišao mi je i dok je točio iznenada je započeo sa mnom razgovarati.
– Spremate se za Uskrs?, vidio me je s kolarom oko vrata pa je znao o kome se radi.
Rekoh: – Pa evo, pomalo, ipak je to najveći blagdan.
– Ne znam, velečasni, vidite vi što se događa po svijetu. Rat, cijene goriva, građevinskog materijala,… Teško je i djeci sve priuštiti. Nemamo baš nekih razloga za slavlje.
Nisam ni stigao bilo što odgovoriti, a on je već otišao.
Ima li bar malo više svjetla u ovome svijetu?
Sjeo sam u auto i krenuo, ali su me nekako kopale te riječi koje sam čuo. Pitao sam se – da mi ne slavimo Uskrs, bi li se išta promijenilo u svijetu? Slavili ili ne slavili, čini se kao da se ništa ne mijenja.
Nedavno je počeo rat, tu nadomak nas. Prije toga je bio malo dalje. Tolike izbjeglice i migranti; ostalo neću ni nabrajati.
Svatko postavlja pitanje: A, tko je sljedeća meta? U kojoj će se državi Europe dogoditi novi rat? Pitanje je samo gdje, kada i tko. Brinu nas i cijene, od osnovnih namirnica do plina. Panika i strah prisutni su više nego ikada dosad u povijesti. Više nigdje nisi siguran. Što priječi da izbije neki novi svjetski rat? Neki već govore da je započeo. Koliko god mi htjeli biti optimistični, realnost nas opovrgava.
A mi slavimo Uskrs! Ima li sve ovo ikakve veze s Uskrsom? Uskoro će biti na stotine tisuća uskrsnih svijeća upaljeno. Ima li bar malo više svjetla u ovome svijetu? Mijenja li išta događaj Uskrsa ili bi ovaj svijet mogao i bez njega? Krist je, istina, uskrsnuo. Ali čini se kao da smo mi još u Velikom petku.
Evo to su pitanja koja mi ne možemo zaobići. Koji su odgovori? Njih nam daje Uskrs!
Ja ću se vratiti…
Čini nam se da je nakon uskrsnuća Isus odsutan, da je daleko od nas, da možemo činiti zlo u nedogled. Ali ostavio nam je veliku poruku i opomenu – Ja ću se vratiti!
Dragi čitatelju, Uskrs je odgovor na paniku koja se širi, na ratove i mržnju. Zlo se događa, ali zlo nema konačnu riječ. Kada slavimo Uskrs, mi priznajemo da imamo uporište u našem životu, imamo sigurnost. Naš je život u Božjim rukama, a ne u rukama zlih ljudi. Ako zlo nije moglo zadržati Krista u grobu, zar to onda nije velika poruka nade za sve nas?
Mi ne možemo biti ravnodušni pred činjenicom Isusova uskrsnuća. Imamo samo dva izbora: prihvatiti ili odbaciti; srednji put ne postoji.
I zato je Uskrs odgovor i onom radniku s benzinske postaje i nama: treba slaviti Uskrs. Treba nam uporište, treba nam Bog koji je pobijedio smrt, koji je pobijedio strah i zlo. Zato ćemo ovoga Uskrsa puno puta čuti riječi – Ne bojte se! Ja sam pobijedio smrt!
Naš odgovor na stanje u svijetu jest upravo ovo što činimo: slavimo i svjedočimo Kristovu pobjedu. Njegov Uskrs i naš je Uskrs.
Neka vam je sretan i blagoslovljen!
Piše vlč. Patrik TVOREK, župni upravitelj Župe sv. Mihovila arkanđela u Sv. Vidu-Miholjice
Naši zvoni 1/2022
