U vrijeme kad izlazi ljetni broj našeg lista obilježavamo patrona naše Župe svetog Apolinara, biskupa i mučenika, te ćemo kratko promisliti o njemu kao i o proročkoj službi nas kršćana u ovome svijetu.
Sv. Apolinar kao uostalom i svi drugi sveci, a osobito oni iz apostolskih vremena borili su se za slobodu društva i čovjeka. Govoreći i svjedočeći, vlastima, strukturama onoga doba pa i samim crkvenim strukturama, često je bio neshvaćen, progonjen, te je na kraju bio spreman platiti najvišu cijenu svojega života. Mogao je Apolinar ostati u komociji svoje rodne Antiohije i živjeti mirno no sila Duha Svetoga koja ga je prožimala kao Petrova učenika i zaljubljenika u Krista, poticala ga je na služenje i svjedočenje. Sigurno da je kao izgnanik u Iliriku doživio krizu i bol no ni to ga nije pokolebalo u predanju i kasnijoj evangelizaciji u Raveni.
Neki mi dan upravo to svjedoči jedna obitelj Hrvata iz Bosne prognanih u Njemačku koji su u ratu izgubili sve, od materijalnog do određenih ljudi. Vjernost Bogu i život s Crkvom i u Crkvi očuvala ih je i učinila postojanima i mirnima unatoč svemu.
Kako je čovjeku bila onda, tako mu je i danas potrebna jasnoća o onome što je dobro i pravedno, za što se isplati živjeti, ali određene strukture očito rade na tome da zbunjuju ljude po pitanju vrijednosti i načela. Sve to dovodi narod do stanja kolektivne pogubljenosti i ravnodušnosti što nikako nije dobro.
Ali istini za volju, može se mnogo. Naravno, ne samo „silom niti snagom, već duhom mojim“ Zaharija 4, 6
Probudimo se i ujedinimo
Zanimljivo je kako mnogi primjećuju da s društvom danas nešto duboko nije u redu, ali samo rijetki znaju postaviti točnu dijagnozu, priznati da je uzrok u moralnoj i duhovnoj dekadenciji te prema Gospodinovim iznimno praktičnim uputama raditi na obnovi svojega srca i svojega naroda. Zar nije dovoljan znak za alarm, kriza braka i obitelji, rastave, povećan broj anksioznosti kod djece i mladih, porast nasilja itd… Da, lakše je mrmljati ali od toga nema koristi. Probudimo se i ujedinimo i bit će dobro. Prisjetimo se riječi proroka Malahije „Od dana otaca svojih vi ste odstupili od uredaba mojih i niste ih više držali. Vratite se k meni i ja ću se vratiti k
vama!“ veli Gospod nad vojskama. (Malahija 3, 7) ali i vapaja Mojsija Jošui Oh, kad bi sav narod Gospodnji postao prorok! Kad bi Gospodin na njih izlio svoga
duha! Br 11,29.
Temelj proročke službe, ali i istinske obnove naroda, leži u ljubavi prema Kristu i njegovoj riječi, njegovom zakonu i zapovijedima ne jer me netko sili, nego jer mu vjerujem. Kroz vjeru, povjerenje i služenje, on nas iznutra nanovo rađa, obnavlja i ozdravlja.
Neki misle da su Božje zapovijedi kao jelovnik iz kojeg biram što mi je draže i slađe. Da su Mojsije i sv. Apolinar tako mislili, nikad ne bi postali proroci.
Blagopokojni kardinal Franjo Kuharić o tome je rekao: Vjernik, član Crkve što god radio i koju god službu vršio pozvan je da to vrši u skladu sa savješću i
u skladu s Božjim načelima i tako unosi zdravlje, moralno zdravlje u društvo, u ljudsku zajednicu. Prema tome duhovna obnova mora se dogoditi u čovjeku, u
njegovoj savjesti.
Praktične napomene
Biti prorok danas ne znači predviđati budućnost. U duhovnom i moralnom smislu, to znači živjeti autentično, prepoznavati i služiti potrebitima, zagovarati istinu te ukazivati na nepravdu na razborit način.
Eto još nekoliko praktičnih napomena:
1. Obvezno vratiti ozbiljnu molitvu u obitelj. (Obitelj koja moli zajedno, ostaje zajedno)
2. Brinuti se da djeca i mladi idu u crkvu, da euharistiju pohađaju neprekidno. Dakle, ne samo kad je škola pa zatim četiri mjeseca „odmor od Gospodina“. Ne da bilo kakav sport i aktivnost spriječe dijete u pohađanju Isusa u presvetoj euharistiji. U suprotnom djeca stječu dojam da su katolička vjera i duhovnost vrsta tečaja koji se obavi i koji nema veze sa stvarnim životom. To je i odgovornost koju Gospodin očekuje od roditelja te su je potpisali u izjavi kad su tražili krštenje za svoje dijete. Također to uključuje i sudjelovanje roditelja u svemu tome. U suprotnom se djeca i mladi zbunjuju.
3. Mjesečna ispovijed. Na nju nas poziva Gospa Međugorska. I ukoliko nemamo neki veći grijeh, svakako da je dobro napraviti dobar mjesečni uvid u svoju dušu i primiti sakramentalno pomirenje i mir Božji.
4. Po pitanju moralnog života raditi na čistoći srca i misli. Živjeti pošteno i čestito pred Bogom i ljudima. Obratiti se od izvanbračnog života ili braka „na probu“ k iskrenom kršćanskom sakramentalnom braku. Naći vremena za potrebite jer darujući ono malo više od sebe može nam se dogoditi da ugostimo Božjeg anđela Heb 13,2.
Ima toga još, ali za temeljnu proročku službu i djelovanje Duha Božjeg i ovo je dovoljno. Neka nam u svemu tome pomogne primjer i zagovor svetog Apolinara, biskupa i mučenika.
Piše Marin HENDRIH, župnik Župe sv. Apolinara
