72 sata bez kompromisa
Međunarodni volonterski projekt, 72 sata bez kompromisa, u kojem se promiču zajedništvo, kreativnost i solidarnost, okupio je malu ekipu malinskarskih vizionara
(Ivan Car, Katarina Petršorić, Lara Tavčar i Toni Tavčar) koji su se rado uključili u projekt simbolično nazvan Šareni pokret.Ideja je bila raznim pokretnim igrama oslikati betonsko dvorište vrtića, koje je do sada bilo dosta prazno i neiskorišteno. Od planiranih nekoliko sati koje je trebalo utrošiti na akciju, posao se odužio na čak tri dana. Naši su volonteri nesebično uložili vrijeme te s osmijehom i s mnoštvom ideja uljepšali naše dvorište na kojima i vrtićari i jasličari rado provode vrijeme. I što više reći, nego da se nadamo ponovnom druženju te dajemo savjet i drugima da ih pozovu na slične akcije.
Sv. Nikola je došao, ostavio poklone, ali se s djecom nije susreo
Kako je u ovoj godini sve posebno i uz razno-razna ograničenja, ni obilježavanje blagdana sv. Nikole nije bilo uobičajeno. Sv. Nikola je posjetio vrtić na sâm blagdan, 6. prosinca, na garderobnim ormarićima djece ostavio svakome poklon i otišao, a potom su vrijedne odgojiteljice bile njegova dostojna zamjena. Pravo veselje uslijedilo je u ponedjeljak ujutro kada su poklone ugledala djeca. Zbog epidemioloških razloga, mogućih gubitaka, uništenja i miješanja igračaka, zamolili smo roditelje da poklone ponesu kućama nakon što dovedu djecu u vrtić.
Stoga su odgojiteljice imale teški zadatak, „boriti” se s nestrpljivošću djece jer su oni što prije htjeli otići kućama i otvoriti darove. Naravno, svečanosti, igrokaze, druženja i dolazak prerušenog sveca nismo mogli organizirati, ali zato veselja, pjesme, plesa i slatkiša nije nedostajalo. Hvala svima nam dragom sv. Nikoli, ali i Općini što je u ovako otežanim uvjetima i posebnim situacijama bogato darovala naše mališane i obradovala ih u njihovom drugom domu, vrtiću.
Epidemiološke mjere u malinskarskom vrtiću
Po preporuci epidemiologa i suradnjom sa stručnom službom vrtića, usvojili smo i uspješno provodimo sve epidemiološke mjere koje se nisu mnogo mijenjale u odnosu na one od proljeća i ljeta. Stoga i dalje, nažalost, nema druženja među skupinama djece i odgojitelja u unutarnjem i vanjskom prostoru vrtića. Dodatno podsjećamo djecu na pranje ruku i da ne dijele osobne stvari. I oni već znaju za „zločesti virus” te često starija djeca upozoravaju mlađu ili „prijavljuju” nepoželjne radnje odgojiteljima. Roditelji ulaze u vrtić, ali samo do vrata skupina gdje predaju djecu odgojiteljima. Navikli smo se na „novo normalno”, ali i djeci i odgojiteljima nedostaju druženja, suradnja s odgojiteljima
i roditeljima i ono „staro normalno”.
Bruna Petrov