Čevrta obljetnica ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju

Republika Hrvatska je dana 01. srpnja 2013. godine postala punopravna 28. članica Europske UnijeČetvrta je godišnjica ulaska Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije.

Dok je na referendumu o ulasku u europske integracije 66% birača poduprlo članstvo Hrvatske u Uniji, danas samo 36% građana misli da nam je to donijelo korist.  (hrt.hr)


Kronologija procesa pristupanja Europskoj uniji

Dana 1. srpnja 2013. godine Republika Hrvatska postala je 28. punopravna članica Europske unije.

Jedan od glavnih ciljeva vanjske politike Republike Hrvatske bio je ulazak u punopravno članstvo Europske unije. Hrvatska je podnijela zahtjev za punopravno članstvo 21. veljače 2003. godine, a službeni status kandidata za članstvo u EU dobila je 18. lipnja 2004. Pristupni progovori, koji su trebali započeti u ožujku 2005., odgođeni su, a kao uvjet za početak pregovora istaknuta je potpuna suradnja s Haškim sudom za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije. Pregovori su službeno otvoreni 3. listopada 2005. godine, nakon što je glavna haška tužiteljica potvrdila potpunu suradnju Hrvatske s Haškim sudom.

Pregovori o članstvu u Europskoj uniji bili su podijeljeni u nekoliko faza. Prva faza, analiza usklađenosti zakonodavstva zemlje kandidata s europskim propisima (tzv. screening) započela je nakon otvaranja pregovora (20. listopada 2005. godine), i trajala je godinu dana (završila je 18. listopada 2006.). Nakon screeninga, započeli su pregovori. Pregovori su se fokusiraju na uvjete pod kojima će država kandidatkinja usvojiti, implementirati i izvršavati acquis communautaire (odnosno pravnu stečevinu Europske unije). Inače, o sadržaju pravne stečevine nema pregovora, jer se pregovori temelje na načelu da svaka država kandidatkinja tijekom pregovora mora usvojiti cjelokupnu pravnu stečevinu.

Nakon više od osam godina od podnošenja zahtjeva za članstvo te skoro šest godina pregovaranja, 10. lipnja 2011. je José Manuel Barosso u ime Europske komisije predložio zatvaranje pristupnih pregovora s Hrvatskom. Tu je odluku 24. lipnja iste godine podržalo i Europsko vijeće pozivajući na zatvaranje preostalih pregovaračkih poglavlja do kraja lipnja 2011. te na potpisivanje pristupnoga ugovora s Hrvatskom do kraja iste godine.[Ugovor o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji potpisan je u Bruxellesu 9. prosinca 2011. godine

Početci odnosa

Hrvatska je uspostavila odnose s Europskom unijom 15. siječnja 1992., na dan kada je većina zemalja članica EU priznala Hrvatsku kao neovisnu državu. Od toga dana su se odnosi odvijali postupno, intenzivirali su se krajem 1999. godine, a svoj zamah su dobili 24. studenog 2000. godine., kada su na Zagrebačkom sastanku na vrhu otvoreni pregovori o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju (eng. Stabilisation and Association Agreement). To je uslijedilo godinu i pol dana nakon što je Europska komisija predložila stvaranje Procesa stabilizacije i pridruživanja (eng. Stabilisation and Association process) za pet država jugoistočne Europe, među kojima je bila i Hrvatska. Cilj Europske komisije bio je postizanje sveobuhvatne stabilizacije tranzicijskih država na ovom području.

Intenziviranje odnosa

Odnosi Hrvatske i Europske unije počeli su se intenzivirati krajem 1999. godine, a svoj zamah su naročito dobili 2000. godine. Te je godine došlo do smjene vlasti u Hrvatskoj, a predsjednik Republike Hrvatske postao je Stjepan Mesić. Već ranije pri Vladi RH osnovan je Ured za europske integracije (1998.), koji će 2000. godine prerasti u Ministarstvo za europske integracije. U svibnju 1999. godine Europska komisija predlaže stvaranje Procesa stabilizacije i pridruživanja za Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Makedoniju i tadašnju SR Jugoslaviju. Na inicijativu EU 10. lipnja 1999. usuglašen je tekst Pakta o stabilnosti za jugoistočnu Europu, političkog dokumenta kojem je strateški cilj stabilizacija u jugoistočnoj Europi putem približavanja zemalja regije euroatlantskim strukturama te jačanja međusobne suradnje.

Od potpisivanja SSP-a do otvaranja pregovora

Prekretnicu u odnosima država regije i EU predstavlja Zagrebački summit, održan 24. studenog 2000. Tom prilikom započeli su pregovori o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju (SSP). Konačno, on je parafiran 14. svibnja 2001. u Bruxellesu.

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju je posebna vrsta sporazuma koji Europska unija nudi državama koje su obuhvaćene Procesom stabilizacije i pridruživanja. Ovim sporazumom državi potpisnici se daje status pridruženog člana i potencijalnog kandidata za prijem. Cilj ovog sporazuma je uspostaviti politički dijalog između Europske unije i države kandidatkinje, uskladiti zakonodavstvo, promicati gospodarske odnose, razvijati zonu slobodne trgovine, te osigurati regionalnu suradnju i suradnju u nizu drugih područja.

Hrvatska je potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju i Privremeni sporazum 29. listopada 2001., no on nije stupio na snagu samim činom potpisivanja. Da bi stupio na snagu, sporazume su morali potvrditi (ratificirati) Hrvatski sabor, Europski parlament (eng. European Parliament), te parlamenti svih država članica. U hrvatskom slučaju, oba sporazuma stupila su na snagu 1. veljače 2005. godine. Uz ta dva već potpisana sporazuma, Hrvatska je, u travnju 2004., parafirala i dodatne Protokole čija je glavna svrha adaptiranje odredbi Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i Privremenog sporazuma koje se odnose na trgovinu poljoprivrednih, prehrambenih i ribarskih proizvoda s ciljem uređivanja trgovinskih odnosa koje je Republika Hrvatska imala sklopljene s nekim od deset država koje su u svibnju 2004. godine postale punopravne članice Europske unije.

Podnošenje hrvatskog zahtjeva za članstvom u Europskoj uniji

Stupanje na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i njegova provedba nije nužan preduvjet da bi neka zemlja podnijela zahtjev za članstvo, iako se može smatrati važnim u procesu približavanja, pa je tako Republika Hrvatska svoj zahtjev za članstvom u Europskoj uniji podnijela 21. veljače 2003. godine, iako Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju još nije stupio na snagu. Zahtjev je podnesen u Ateni, glavnom gradu Grčke koja je tada predsjedala Europskom unijom. Već tada je Hrvatska imala sveobuhvatni program prilagodbe standardima Europske unije. Bilo je vrlo važno čim prije podnijeti zahtjev jer je Hrvatska, kao zemlja u tranziciji, zaostajala za drugim zemljama gotovo čitavo desetljeće. Već je tada bilo jasno da će Hrvatska morati puno brže napredovati od zemalja srednje i istočne Europe koje su kasnije, u svibnju 2004. i siječnju 2007., primljene u Europsku uniju. Dva mjeseca poslije podnošenja zahtjeva, Vijeće Europske unije (eng. Council of the European Union) donijelo je odluku o pokretanju postupka predviđenog člankom 49. Ugovora o Europskoj uniji i pozvalo Europsku komisiju da izradi mišljenje (avis) o zahtjevu Republike Hrvatske za članstvo u Europskoj uniji. U skladu s uobičajenim postupkom, Komisija je u srpnju 2003. Hrvatskoj uputila Upitnik s 4560 pitanja iz različitih područja funkcioniranja države, gospodarstva, institucija i slično, na koje je Hrvatska trebala odgovoriti u roku od tri mjeseca. Ti odgovori su podneseni u roku 9. listopada iste godine, pa je Hrvatska u prosincu 2003. i siječnju 2004. od strane Europske komisije dobila dodatnih 184 pitanja na koje je Vlada RH proslijedila odgovore.

Dana 20. travnja 2004. Republika Hrvatska je, na temelju odgovora na Upitnik, kao i na temelju drugih izvora, dobila pozitivno mišljenje o zahtjevu za članstvom. Europska komisija je utvrdila da Hrvatska napreduje prema Uniji i zadovoljava uvjete definirane Kopenhaškim i Madridskim kriterijima. Hrvatske institucije ocijenjene su demokratskima, a Hrvatska kao zemlja s djelotvornim tržišnim gospodarstvom. Hrvatskoj je ohrabrena u nastavljanju provođenja reformi, kao i daljnjem usklađivanju domaćeg gospodarstva s europskim propisima.

13. rujna 2004. Vijeće Europske unije usvojilo je Europsko partnerstvo za Hrvatsku. Prijedlog Europskog partnerstva za Hrvatsku bio je donesen istodobno s mišljenjem i preporukama, a u njemu su bili razrađeni kratkoročni i srednjoročni prioriteti u integraciji Hrvatske u Europsku uniju. Europsko partnerstvo je za Hrvatsku odražavalo trenutačno stanje njene pripreme i načinjeno je prema njenim potrebama, a prioriteti iz Europskog partnerstva su ugrađeni kasnije u Pristupno partnerstvo. Od Hrvatske se očekivalo da na Europsko partnerstvo odgovori pripremom plana s vremenskim rasporedom i pojedinostima o tome na koji način namjerava pristupiti prioritetima iz Europskog partnerstva. To je i učinjeno, revizijom Nacionalnog programa Republike Hrvatske za pridruživanje Europskoj uniji – 2004. godina, te definiranjem odgovarajućih mjera koje je trebalo provesti u 2005. godini i Nacionalnom programu za tu godinu.

Hrvatska kao punopravni kandidat za članstvo

Predpristupna strategija i instrumenti pristupne strategije

Europska unija je donošenjem zaključaka Europskog vijeća na sastanku u Luksemburgu 1997. godine pokrenula proces proširenja Europske unije kojim se određuje i pretpristupna strategija države kandidatkinje. Ona je postala nužna zbog postojanja velikog broja kandidatkinja i sveobuhvatnih reformi koje su se morale provesti na putu u Europsku uniju, kao i zbog velikih promjena unutar institucija EU i njenih metoda odlučivanja. Cilj pretpristupne strategije je pružanje podrške državama kandidatkinjama u pripremama za članstvo, a posebno se to odnosi na usklađivanje zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije.

Pretpristupna strategija uključuje:

  • Sporazume o pridruživanju
  • Pristupno partnerstvo (eng. Accession Partnership) – dopunjuje odluku o Europskom partnerstvu. Europsko je vijeće u Solunu 19. i 20. lipnja 2003. prihvatilo uvođenje partnerstva kao načina za ostvarivanje europske perspektive država regije. Prvo europsko partnerstvo s Hrvatskom usvojeno je 13. rujna 2004. godine. Pet mjeseci kasnije, Vijeće je usvojilo Uredbu kojom se omogućuje promjena naziva Europskog partnerstva u Pristupno partnerstvo za Hrvatsku. Pristupno partnerstvo je nadomjestilo ranije Europsko partnerstvo kao središnji dokument kojim se mjeri daljnji napredak Hrvatske u integriranju u Europsku uniju. Prijedlog tog pristupnog partnerstva za Hrvatsku donesen je 9. studenog 2005. godine, a usvojen je od strane Vijeća EU 20. veljače 2006. Osim ciljeva u ispunjavanju kriterija za članstvo, Pristupno partnerstvo služi i kao vodič pri programiranju financijske pomoći Hrvatskoj. Hrvatska je pristupila provedbi prioriteta iz Pristupnog partnerstva definiranjem mjera koje treba provesti u 2006. godini. Svako sljedeći program je bio definiran mjerama koje će se provesti u pripadajućoj godini.
  • Pretpristupnu pomoć – obuhvaća pružanje financijske pomoći putem programa PHARE (fr. Pologne-Hongrie: assistance à la restruration) ISPA (eng. Instrument for Structural Policies for Pre-Accession) i SAPARD (eng. Special Accession Programme for Agriculture and Rural Development), te sudjelovanje u programima EU-a u područjima obrazovanja, strukovnog obrazovanja, istraživanja, zaštite okoliša, malog i srednjeg poduzetništva, javnog zdravstva i programima za mlade. Sudjelovanje u ovim programima je trajalo sve do ulaska zemlje u Europsku uniju.

Stjecanjem statusa kandidata Hrvatskoj su se otvorili pretpristupni programi potrebni za provedbu reformi na putu pristupa Europskoj uniji. Tako je Hrvatska od 2005. godine korisnica ISPA, Phare i SAPARD programa. Hrvatska je već od 2001. godine koristila još jedan program Europske unije, a to je CARDS koji sadrži sredstva koja su namijenjena za provođenje projekata regionalnog značenja, no prestala je biti korisnica tog programa stjecanjem statusa kandidata za prijem u članstvo u EU. Početkom 2007. godine otvoren je novi integrirani Instrument za pretpristupnu pomoć – IPA (eng. Instrument for Pre-Accession Assistance), koji je zamijenio Phare, ISPA i SAPARA programe.

Stjecanjem statusa kandidata Republici Hrvatskoj otvorena je mogućnost sudjelovanja u raznim pretpristupnim programima i drugim oblicima financijsko-tehničke podrške. Europska komisija objavila je pretpristupnu strategiju za Hrvatsku 6. listopada 2004. godine. Njome se na Hrvatsku proširuje pretpristupna strategija koju je za tadašnje države kandidatkinje usvojilo Europsko vijeće na sastanku u Luksemburgu 1997. godine.

Europska unija je tijekom proširenja 2004. godine razvila specifične instrumente za pomoć u ispunjavanju kriterija za članstvo. To su:

  • Izrađivanje Komisijinih redovitih izvješća o napretku Hrvatske u procesu pristupanja EU (eng. Process Report), počevši s 2005. godinom
  • Otvaranje Hrvatskoj pretpristupnih financijskih programa: Phare, ISPA i SAPARD
  • Uspostava Vijeća za stabilizaciju i pridruživanje, te Odbora za stabilizaciju i pridruživanje i njegovih pododbora kao tijela za praćenje primjene i provedbe SSP-a, ali i kao foruma za pitanja vezana uz proces usklađivanja zakonodavstva
  • Mogućnost sudjelovanja u određenim programima Zajednice i agencijama
  • Politički dijalog

U skladu s navedenim elementima Pretpristupne strategije započela je i njihova provedba. Europska komisija je 9. studenog 2005. objavila i prvo izvješće o napretku Hrvatske za razdoblje od 18 mjeseci, počevši od travnja 2004. godine, u kojem je ocijenjen napredak na područjima ispunjavanja političkih i ekonomskih kriterija za članstvo, te sposobnost preuzimanja obveza koje proizlaze iz članstva. Što se tiče pretpristupnih financijskih programa, Hrvatska je njihova korisnica od siječnja 2005. godine. Vijeće za stabilizaciju i pridruživanje počelo je s radom već na prvom održanom sastanku, 26. travnja 2005., dok je Okvirni sporazum o sudjelovanju Hrvatske u programima Zajednice potpisan 22. studenog 2004. godine.

Pregovori o pristupanju

Pregovori o pristupanju su pregovori pod kojima država kandidatkinja pristupa Europskoj uniji i njezinim osnivačkim ugovorima, koji se završetkom pregovora utvrđuju međunarodnim ugovorom između država članica Europske unije i države kandidatkinje takozvanim Ugovorom o pristupanju. Pregovore vode članice EU i država kandidatkinja, a stajališta Europske unije zastupa predsjedavajući Vijeća EU-a. Na strani države kandidatkinje pregovore o pristupanju vodi posebno izaslanstvo za pregovore koje uključuje i glavnog pregovarača i pregovaračku skupinu. Hrvatski pregovori formalno su počeli 3. listopada 2005. na prvoj sjednici međuvladine konferencije između članica EU-a i RH. U okviru priprema za te pregovore, Sabor RH je 19. siječnja 2005. donio Deklaraciju o temeljnim načelima pregovora za punopravno članstvo RH u EU i Odluku o osnivanju Nacionalnog odbora kao radnog tijela Sabora za praćenje pregovora.

Pregovaračka poglavlja

Pravna stečevina podijeljena je u 35 tematskih poglavlja, koja se ujedno smatraju i poglavljima pregovora. Do ulaska u članstvo Europske unije svaka država kandidatkinja dužna je preuzeti cijelu pravnu stečevinu EU-a i osposobiti se za njihovo učinkovito primjenjivanje. Država kandidatkinja može zatražiti i prijelazno razdoblje ukoliko do njenog ulaska u Europsku uniju, zbog nekakvih opravdanih razloga, nije u mogućnosti u potpunosti primijeniti pravnu stečevinu. Pod tim prijelaznim razdobljem smatra se dodatni vremenski rok koji se daje državi kandidatkinji da uskladi nacionalno zakonodavstvo s pravnom stečevinom, ali da se ne narušavaju slobode tržišnog natjecanja i ne utječe na djelovanje unutarnjeg tržišta zajednice. Isto tako, prijelazni rok može biti dogovoren i u interesu Europske unije. Iznimno, državama kandidatkinjama mogu biti odobrena i trajna izuzeća od primjene pravne stečevine.

Početak pregovora

Nakon političke odluke Europskog vijeća o otvaranju pregovora s državom kandidatkinjom i sazivanju bilateralne međuvladine konferencije o pristupanju, pregovori formalno započinju održavanjem prve sjednice međuvladine konferencije na ministarskoj razini. Na toj sjednici predstavljaju se opća stajališta i ne ulazi se u sadržajne pregovore i pregovore o pojedinim poglavljima.

Hrvatska je pristupne pregovore započela 3. listopada 2005. godine, iako je to bilo predviđeno za 16. ožujka iste godine, no do 16. ožujka nije postignuta suglasnost o otvaranju pristupnih pregovora, jer je jedan od uvjeta za početak pregovora bila i puna suradnja s Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju. Hrvatska tada nije zadovoljila taj uvjet, jer se ključnim smatralo uhićenje generala Hrvatske vojske Ante Gotovine.

Pregovori o članstvu u Europskoj uniji podijeljeni su u nekoliko faza. Prva faza, analiza usklađenosti zakonodavstva zemlje kandidata s europskim propisima (tzv. screening) započela je nakon otvaranja pregovora, 20. listopada 2005. godine, i trajala je do 18. listopada 2006. Osnovna je svrha screeninga utvrditi postojeće razlike u svakom poglavlju pregovora između zakonodavstva države kandidatkinje i pravne stečevine Europske unije s kojom je do trenutka pristupanja u članstvo potrebno uskladiti nacionalno zakonodavstvo. Na temelju analize od države kandidatkinje očekuje se da pokaže hoće li moći u cijelosti prihvatiti pravnu stečevinu Europske unije u pojedinom poglavlju pregovora i uskladiti uočene razlike u zakonodavstvu ili ima namjeru zatražiti odgovarajuća prijelazna razdoblja za potpuno usklađivanje i punu provedbu. Screening se provodi zasebno za svako poglavlje pregovora, a njegovo trajanje po pojedinom poglavlju ovisi o opsegu i količini pravne stečevine. Iskustva pokazuju da screening može trajati od jednoga dana do nekoliko tjedana. Cjelokupan postupak screeninga uobičajeno traje oko godinu dana. Nakon završetka analitičkoga pregleda Odluku o otvaranju pregovora u pojedinom poglavlju, ovisno o ocjeni spremnosti države kandidatkinje, donose države članice u okviru Vijeća Europske unije.

Otvaranjem pregovora o pojedinom poglavlju započinje sadržajna faza pregovora tijekom koje se pregovara o uvjetima pod kojima će država kandidatkinja prihvatiti, primijeniti i provesti pravnu stečevinu Europske unije u tom poglavlju, uključujući prijelazna razdoblja koja je eventualno zatražila država kandidatkinja. Nakon postizanja dogovora između Europske unije i države kandidatkinje o pojedinom poglavlju pregovora, uz ispunjenost preduvjeta za njegovo zatvaranje, ono se smatra privremeno zatvorenim. Formalnu odluku o tome donosi međuvladina konferencija na ministarskoj razini. Sve do sklapanja Ugovora o pristupanju, ako se u tom poglavlju pravne stečevine donesu bitno novi propisi ili ako država kandidatkinja ne ispuni preduvjete i obveze koje je preuzela za to poglavlje pregovora, postoji mogućnost njegova ponovnog otvaranja.

Hrvatska je pregovore završila 30. lipnja 2011. godine, nakon čega je uslijedilo potpisivanje Ugovora o pristupanju 9. prosinca 2011., te sam ulazak u članstvo Europske unije 1. srpnja 2013. Prema nekim najavama za vrijeme pregovora, ulazak u članstvo se najranije mogao dogoditi sredinom 2010., a predviđanja su sezala i do 2014. Naime, osim uobičajenih uvjeta koje je Hrvatska morala ispuniti da bi ušla u punopravno članstvo, prepreke za njezin ulazak su bili i tadašnji odnosi unutar same Unije i problemi sa susjednom Slovenijom, koja je blokirala ulazak Hrvatske u Europsku uniju zbog neriješenih bilateralnih pitanja, a posebno se to odnosilo na razgraničenje na kopnu i moru. (Izvor: Wikipedia)


Proslava ulaska Republike Hrvatske u Europsku Uniju



Izvor: Youtube kanal Vlade Republike Hrvatske

Povezane teme