Andrej Krstinić, uspješan i nagrađivan sportaš iz Općine Malinska – Dubašnica, dao je interview portalu Sport Interview.net, kojeg prenosimo u nastavku. U ime Općine Malinska – Dubašnica zahvaljujemo se Andreju na uloženom naporu i promociji naše Općine diljem svijeta. Čestitamo!
Razgovarali smo sa svjetskim prvakom u jednoj streljaškoj disciplini. Andrej Krstinić je aktualni svjetski prvak u gađanju samostrelom te se istovremeno bavi i trenerskim poslom…
Ime i prezime: ANDREJ KRSTINIĆ
Nadimak: KRSTO
Datum rođenja: 09.09.1982.
Mjesto rođenja: RIJEKA
Prebivalište: MALINSKA
Visina: 177 cm
Težina: 77 kg
Najbolji prijatelj među sportašima: Teško je izdvojiti najboljeg prijatelja među sportašima jer su to sve dragi i zanimljivi ljudi i svatko je poseban na svoj način.
Životni moto: Sve je moguće ako to dovoljno želiš!
Osobni rekordi: Svjetski rekord na 35m 298 krugova (300 max.)
Predstavi nam se ukratko.
Prije svega pozdrav svim čitateljima, zovem se Andrej Krstinić, imam 33 godine i živim u Malinskoj. Bavim se streljaštvom više od 25 godina, a pucam iz zračne puške i samostrela gdje sam aktualni svjetski prvak. Završio sam srednju ekonomsku školu i trenersku školu hrvatske olimpijske akademije smjer streljaštvo. Trenutno na kineziološkom vanredno završavam višu trenersku te imam međunarodnu licencu za trenera streljaštva issf c. Radio sam u Malinskoj kao trener 8 godina u klubu, a uz to i trenirao… Zbog nesuglasica u klubu odstupio sam s mjesta trenera i trenutno konobarim, ali se nadam da ću se u narednom periodu opet aktivirati.
Možeš li nam ukratko nabrojiti svoja najveća sportska dostignuća?
Moj najveći uspjeh je svakako ostvaren prošle godine na Svjetskom prvenstvu u ruskom Ulan Udeu kada sam postao pojedinačni prvak Svijeta te kao najbolji pojedinac ekipe također i ekipni prvak Svijeta što je ovom prigodom bilo treći puta za redom da smo prvi. Na prethodna dva Svjetska prvenstva osvojio sam pojedinačno broncu (2014.) i srebro (2012.). Uz to bili smo dva puta i prvaci Europe, a pojedinačno imam jedno srebro s prvenstva Europe (2007). Osim toga smo osvojili još 4 ekipna srebra, od 2007. do danas.
Kakav je status tvog sporta u tvome gradu?
Status mojeg sporta je u skladu s općinskim mogućnostima, općina kroz proračun prati klubove u skladu s radom, brojem članova i rezultatima i na tome im hvala jer bi klubovi inače teško djelovali i okupljali toliko djece. Nažalost nemamo mogućnosti stipendiranja vrhunskih sportaša, pa nam zato sportaši odlaze u gradove, ali nadam se da će se s vremenom i to promijeniti.
Mnogi vrhunski sportaši počinju s treninzima i prije nego krenu u osnovnu školu. Vrijedi li ovaj primjer i za tebe, ili si nešto kasnije ušao u svijet streljaštva?
Ja sam u streljaštvo krenuo sa 7 godina kada sam pošao u prvi razred. Međutim, zbog zakona o oružju to danas nije moguće jer djeci nije dozvoljeno da tako rano počnu pucati iz zračnog oružja. S druge strane, streljaštvo je fizički zahtjevno u smislu da leđa dosta pate pa nije ni preporučljivo za djecu dok se još razvijaju. Iz navedenih razloga dosta nam je teško animirati i zadržati djecu u treningu i sportu. Morate se zaljubiti u to da bi ostali i nešto postigli.
Koji je recept za uspjeh u streljaštvu?
Prije svega strpljenje. Kao i u svakom sportu rad, rad i samo rad i mirnoća. Važno je kontrolirati emocije za vrijeme nastupa te zadržati mirnoću i koncentraciju. Treningom se postiže dovoljna fizička i tehnička spremnost, a onda je sve do sportaša individualno i njegove psihičke pripreme te mogućnosti postizanja maksimuma u najvažnijem trenutku. Upravo iz tog razloga imate jako puno strijelaca koji se dugo bave streljaštvom bez obzira na godine jer s iskustvom i sazrijevanjem počinjete ostvarivati najbolje rezultate.
Baviš se sportom u kojem se prije svega traži oštro oko i mirna ruka. Koliko je ovdje važan taj urođeni faktor, a koliko je moguće ostvariti napornim treninzima?
Trening je najvažniji i njime se mogu postići svi ciljevi. Naravno da je važno da imaš talent, ali ako taj tvoj talent ne prati dovoljna količina rada i odricanja, te ako te klub ne prati dovoljno tehnički u smislu nabavke opreme i oružja onda ti sav talent ne može pomoći da uspiješ ili da se održiš na najvišem nivou. Jednom kad tamo stigneš uvijek imaš motiv da tu i ostaneš.
Zašto baš streljaštvo, a ne neki drugi sport?
Streljaštvo je sport s najdužom tradicijom i najboljim rezultatima u Malinskoj, klub je bio blizu kuće pa sam probao. U početku mi se svidjelo, a nakon nekog vremena krenula su zanimljiva putovanja, dobri rezultati i nova poznanstva što je bio i ostao dovoljan motiv da nastavim i uživam u tome.
Koji ti je konačni cilj u ovom sportu?
Iskreno, konačni cilj svakoga sportaša su Olimpijske igre, međutim moji rezultati zračnim oružjem nisu na dovoljnom nivou da bih to postigao. Zato su se moji kriteriji smanjili te sam zahvaljujući svome treneru, gospodinu Josipu Ćuku 2007. godine, počeo sa samostrelom koji nije olimpijska disciplina, ali mi je postao itekako zanimljiv sam us. U njemu sam uspio primijeniti svoje znanje i iskustvo s puške te počeo ostvarivati vrhunske rezultate. 2015. sam ostvario svoj cilj i postao svjetski prvak. Za dalje nemam neki određeni cilj nego želim i dalje uživati u svakom nastupu, putovati i upoznavati nove ljude… a uz moj rad i trening nadam se i ostati na vrhu još neko vrijeme.
Tvoje najljepše iskustvo do sada u sportu?
Na ovo pitanje dosta je teško odgovoriti jer sam ja uz svoje rezultate i treninge već dugo i trener tako da su emocije pomiješane. Znam koliko je žrtve i vremena uloženo u svaki rezultat i koje sve emocije prolaze kroz glavu nakon natjecanja ili kod proglašenja, ali isto tako je neopisiv osjećaj kada djeca koja su ušla u streljanu kao potpuni stranci svojim radom postignu neki rezultat… Kada si na liniji i kada se natječeš onsa se boriš sa samim sobom i trudiš se da budeš što smireniji i bolji, ali kada su tvoji “klinci” na liniji onda ne možeš previše utjecati, sve je pripremljeno na treningu i sada moraš ostati čim mirniji da klinci osjete samo pozitivnu energiju i tvoje povjerenje. U trenutku kad to uspiješ onda dolaze rezultati koji stvaraju uspomene za cijeli život, a kod mene ih je bilo toliko da stvarno ne bih mogao izdvojiti neki poseban rezultat. Možda bih mogao izdvojiti ovaj posljednji jer je ipak bio stvaranje mojih ciljeva u jako teškim uvjetima za natjecanje kao i za samu pripremu za natjecanje plus virozu koja me uhvatila po dolasku u Ulan Ude.
Jesi li imao sportskog uzora u djetinjstvu?
Kao i svaki klinac imao sam vise uzora, ali uglavnom sve iz ostalih sportova, počevši od Bake Sliškovića do Ivaniševića, Shaquilea Oneila, Ivana Balića, a danas se divim radu i rezultatima Nikole Karabatića i Novaka Đokovića; imponira njihova sposobnost trajanja na vrhunskom nivou.
Kako započinješ dan?
Nemam neki posebni ritual. Uglavnom je to buđenje, doručak, kava i posao… u dane natjecanja je to doručak, šetnja, natjecanje…
Da ponovno biraš svoj životni put, bio bi….?
Svatko je tvorac vlastite sudbine, tako da smatram da nema smisla od vraćanja natrag i “ono šta bi bilo kad bi bilo” ili “da mi je bila ova pamet”… Svatko ima svoj put, a na kraju možda su moji uspjesi i rezultati još i značajniji zbog toga.
Kakvu glazbu slušaš?
Uglavnom pop, rock i današnju komercijalu.
Držiš li uz krevet knjigu li časopis?
Nažalost uz krevet držim mobitel ili laptop te sam kao i većina oko mene postao rob tehnologije..:)
Što možeš istaknuti kao svoju najveću životnu vrlinu?
Moja vrlina je možda i man,a a to je tvrdoglavost i upornost. Uvijek moram biti u pravu i napravit ću sve da pokažem da je tako…Imam visoko mišljenje o sebi, a samim time i samopouzdanje bez kojega smatram da nema uspjeha ni u čemu.
A što ti je mana?
Kao što rekoh prije, tvrdoglavost…
Koliko treniraš na dnevnoj i tjednoj bazi?
U vrijeme sezone trening mi je 4-5 puta tjedno, a sastoji se od 2-3 sata gađanja na distanci od 65, 50 ili 35m te nakon treninga 45min do 1 sat trčanja. Na natjecanju pucamo 102 strelice dnevno i pri tome prilikom napinjanja luka dignemo oko 4,5 tone dnevno i hodamo oko 4,5 kilometara po ljetnim vrućinama na nogometnom igralištu u periodu od 9 ujutro do 5-6 popodne. Zato smatram da je uz redovni streljački trening jako bitna fizička sprema, a to automatski utječe na psihu i samopouzdanje.
Može li se tvojim sportom osigurati egzistencija ili nagradni fondovi ipak nisu toliko izdašni?
Ne može, vrhunac je ako si dobar pa imaš sponzorstva od proizvođača opreme. Državne nagrade su jednokratne i na kraju se iskoriste za nabavku opreme ili natjecanje.
Kako se financiraš u ova krizna vremena?
Nemam sponzore . Imam prijatelja koji ima ugostiteljski objekt uz more pa kod njega konobarim sezonski. On je isto trener pa ima razumijevanja za moje treninge i natjecanja te mi na taj način daje podršku. Inače bi teško uskladio treninge i natjecanja tj. ne bi bilo moguće jer savez tu ni malo ne pomaže.
Što bi poručio početnicima u ovom sportu?
Poručio bih im da uživaju i da budu strpljivi. Ništa ne ide preko noći i isplati se biti ustrajan zbog svega što ti sport donosi svojim treningom i natjecanjima, počevši od fizičke aktivnosti dobre za zdravlje, do upoznavanja novih prijatelja, gradova i kultura. Moja iskustva su neprocjenjiva i da nije bilo streljaštva pitanje je kada bih vidio Tajvan, Ulan Ude, St Petersburg, Pariz, Budimpeštu, Minhen, Prag, Zurich te ostale gradove i zemlje u kojima sam nastupio.
Poručio bih ljudima da svoje slobodno vrijeme iskorištavaju čim više aktivno u prirodi bez pametnih telefona i laptopa jer smo postali robovi tehnologije umjesto da uživamo u stvarima koje nas okružuju i brinemo za svoje zdravlje.
Izvor: http://www.sportinterview.net/andrej-krstinic/ (23.7.2016.)
