Uklanjanje bova uz obalu Malinske, Vantačića i Porta aktualiziralo problem nedostatka vezova
Autor teskta i slike: Mladen Trinajstić /Novi List
Ljudi koji su ostali bez mjesta za sidrenje ili vezanje plovila upozoravaju na prekrutu praksu i nedostatak vezova, dok predstavnici vlasti kažu da se strogo pridržavaju zakona i zahtjeva lokalne samouprave da se uvede red u akvatoriju
Moglo se ljude upozoriti na možebitne probleme s bovama i svima dati razdoblje prilagodbe od kojih godinu, dvije, dok se ne snađemo i dok se, u konačnici, u lukama ne osigura dostatan broj vezova odnosno prostora za sidrenje. Bova, uže, pribor i sidro, zajedno s postavljanjem koštaju četiri do pet tisuća kuna i privatno su, znači i neotuđivo vlasništvo. Nezadovoljni »vlasnik« uklonjenog veza najavljuje da će, zajedno s ljudima koji su se poput njega našli u problemima, sudskim putem od ŽLU-a Krk tražiti da mu se naknadi šteta koja mu je učinjena uklanjanjem bove i i neomogućavanjem korištenja alternativnog načina vezivanja ili pak sidrenja plovila.
Sve po zakonu
– Akcija se temelji na važećim zakonima i zaključcima sastanka koji je u Krku okupio predstavnike PU primorsko-goranske, Carinske uprave, Lučke kapetanije, ŽLU-a Krk i PGŽ-a. Na traženje lokalnih jedinica otoka Krka, tom je prigodom određeno da će se ŽLU Krk kadrovski i operativno ekipirati, a sve da bi, sufinancirani od jedinica lokalne samouprave, mogli početi sustavnije i organiziranije sprečavati nelegalno sidrenje, naglašava Petrinić. Tamo gdje postoje važeća Rješenja o uklanjanju bespravnih sidrišta, što je bio slučaj i u Malinskoj, mi ćemo postupati, a to kanimo nastaviti činiti i ubuduće, nastavlja ravnatelj ŽLU-a Krk. Našem postupanju prethodio je zahtjev lokalne samouprave za uklanjanjem nelegalnih sidrišta kojeg je potom, svojim službenim rješenjem, potkrijepila i nadležna Lučka kapetanija, u ovom slučaju riječka. ŽLU Krk zapravo samo provodi ono što određuju druga, za tu tematiku mjerodavna tijela, a s Malinskom smo krenuli jer su nadležni procijenili da je upravo ondje taj problem najizraženiji, kaže Petrinić.
– Taj izraz koristim upravo stoga da bih ukazao da se, ni u Krku, niti Rijeci a ni u Zagrebu automobil ne može parkirati u gradskom parku ili na šetalištu, u slučajevima kad ne možemo naći slobodno mjesto na prakirališnom prostoru, kaže Petrinić. Na suhom se bojimo pauka kojeg na moru nema, što ipak ne znači da je ondje baš sve dozvoljeno. Napominjući da se upravo zbog rješavanja tih, zapravo višedesetljenih problema vezanih uz deficit raspoloživih vezova u krčkim lukama priprema više velikih i sveobuhvatnih ulaganja u širenje i »kapacitatvno jačanje« ovdašnjih luka (posebice one krčke, bašćanske, puntarske i njivičke) koje bi u skorijoj budućnosti trebale dobiti niz novih lučkih objekata i sadržaja, a time i novih komunalnih, komercijalnih odnosno sezonskih vezova Petrinić zaključuje da se ne može reći da se o tome ne razmišlja i »da se neće«. Ali za sve to nam jednostavno treba vremena, završio je Petrinić podcrtavši da takve okolnosti ne opravdavaju bilo čije samovoljno i nelegalno postupanje.
Ne samo da nas u ovakvom postupanju pokrivaju zakoni i službena rješenja već je postupanje ovakve vrste temljeno i na nastojanjima da se taj akvatorij iznova učini sigurnim za plovidbu, nastavlja Petrinić napominjući da nelegalno postavljanje takvih naprava i praksa sidrenja plovila »ondje gdje se nekomu smisli« uvelike ugrožava sigurno prometovanje morem. Sidriti se, znamo, može samo unutar lučkog područja ili pak na područjima koja su za tu namjenu definirana prostorno-planskom dokumentacijom. Između Malinske i Porta prostornim su planom definirana tri sidrišta, međutim za njih tek treba raspisati koncesije za što je nadležna Županija. Sve drugo je potpuno nelegalno i ne može se tolerirati, zaključuje Petrinić napominjući da će se na isti način postupati i kod svih drugih nelegalnih sidrišta.
Izvor: NOVI LIST, 11. srpnja 2016. godine, autor teksta i slike: M. Trinajstić
