(Dj 2,1-11; 1 Kor 12,3b–7.12–13; Iv 20,19–23)
Svetkovina Duha Svetoga, oživljava u nama spomen na događaje i iskustva koja su proživljavali Isusovi učenici pedeset dana nakon njegove muke, smrti i uskrsnuća, na blagdan Pedesetnice. Uskrsli je Krist u punini poslao apostolima obećanog Duha Svetoga i time dovršio svoje spasiteljsko djelo u svijetu. Od tada će na svom povijesnom putu, učenici Kristovi, tj. Crkva, koja ostaje u svijetu, snagom Duha Svetoga nastavljati njegovo djelo spasenja sve do svršetka svijeta, do njegovog ponovnog dolaska. Duh Sveti nadahnjuje i vodi Crkvu da vjerodostojno izvršava tu zadaću i poslanje koje je od Krista primila, „da u svijetu djelo njegovo dovrši i izvrši svako posvećenje“. Zato je svetkovina Duhova ujedno i Svetkovina rođenja ili početka djelovanja Crkve.
Naziv blagdana, „Duhovi“, može nas asocirati na množinu riječi „duh“, pa se može dobiti dojam da je riječ o „duhovima“. Međutim, riječ je o Duhu Svetom. Budući da se od početaka blagdan najsvečanije svetkovao s višednevnim pripravama, ti su dani nazvani „Duhovi“ dani ili dani Duha Svetoga. Iako je Duh Sveti Božanska Osoba, jednak Ocu i Sinu, te kao djelatna Božja stvoriteljska i stvarateljska snaga proizlazi iz Oca i Sina, više se kroz povijest govorilo o Bogu Ocu i Bogu Sinu. Stoga, Crkva danas spoznaje i uvijek iznova otkriva da Duh Sveti proizlazi od Oca kao Životvorac; da nam ga Krist daruje, da vodi Crkvu, da tumači njegove Riječi i da nas uvodi u svu istinu.
Iz svjedočanstva Novoga zavjeta i iskustva prve Crkve, uvijek iznova otkrivamo poruke za današnji dan. Djela Apostolska opisuju kako su učenici nakon Isusove smrti bili u strahu i razočarani; okupljeni zajedno u molitvi, iščekujući obećanje koje im je Isus dao prije smrti, a neki od njih su i posumnjali. Događaj na dan Pedesetnice opisan je u snažnim slikama, jer je po sebi neizrecivo ono što su učenici doživjeli. Sve se svodi na šum vjetra i vatru u obliku plamenih jezika koja se pojavila nad učenicima. To nam predočava onu pokretačku, unutarnju životvornu snagu i gorljivost koja je pokrenula učenike da iziđu iz svojega straha i neustrašivo naviještaju okupljenom mnoštvu naroda iz svih krajeva svijeta, Isusa Krista raspetoga i Uskrsloga kao Spasitelja svijeta. I to što su oni snagom Duha Svetoga naviještali, razumjeli su svi, i to na svom materinjem jeziku. Vjerni narod koji je poznavao Pisma, dobro je to mogao povezati sa sasvim obrnutom situacijom koja se zbila pri gradnji kule Babilonske gdje su žitelji gradeći kulu sami htjeli doseći nebo i biti kao Bog. A tada su im se jezici pomrsili i nisu se mogli razumjeti jedni druge, te nisu mogli nastaviti gradnju.
Te nas slike upućuju na onaj novi govor koji proizlazi od Duha Svetoga. To je govor ljubavi i opraštanja. Njega svi razumiju. Ljubav prema bližnjemu ne treba tumačiti niti na jedan jezik. On se doživljava kroz iskustvo darivanja. Svaki puta kada netko želi zavladati drugim, podrediti drugoga svojim interesima, događa se upravo suprotno. Događa se nerazumijevanje, razdor i svađa. A Crkva je zajednica koju vodi Duh Sveti, da njegovom snagom ostvaruje novo zajedništvo među ljudima po ljubavi i opraštanju, što će moći svi ljudi svijeta osjetiti i razumjeti.
To još jasnije dolazi do vidjela u evanđelju. Ivanje tako sročio prvi susret Uskrsloga s učenicima, kao da se u istom susretu dogodio i Uskrs i Duhovi. Uistinu to jest jedan nedjeljiv događaj, koliko god ih dana dijelilo. Krist učenicima daruje svoj mir. On im pokazuje ruke i rebra. Prepoznali su oni u njemu Uskrsloga, koji je pobijedio grijeh i smrt. On im daruje svojega Duha, tako da dahne u njih. Zatim tumači svoj postupak riječima: „Primite Duha Svetoga!“ Time podsjeća na Post 2,7 gdje je rečeno kako je Bog Adamovu tijelu, načinjenu od gliba zemaljskog, udahnuo dah života i on je tako postao živa duša. Apostole zamrle u događajima Isusove muke i smrti Isus oživljava snagom Duha životvorca. Oni Primaju od njega Duha Svetoga da nastave njegovo poslanjekoje se ostvaruje po opraštanju: „Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.“ To je poslanje Crkve. Opraštajući grijehe u ime Kristovo Crkva i danas uspostavlja novu vezu ljubavi između Boga i grešnih ljudi na spasenje svijeta. A to čini po Duhu koji joj je dan.
DAROVI DUHA SVETOGA:
- Mudrost
- Razum
- Savjet
- Jakost
- Znanje
- Pobožnost
- Strah Božji
- Ljubav
- Dobrota
- Radost
- Milosrđe
- Mir
- Vjernost
- Strpljivost
- Blagost i Uzdržljivost
-
Oholost, Neposlušnost, Zavist, Srdžba, Svađa,
-
Neprijateljstvo, Spletkarenje, Razdor, Bludnost,
-
Nečistoća srca, Idolopoklonstvo, Čaranje, Gatanje,
-
Proricanje budućnosti, Ljubomora, Strančarenje,
-
Pijančevanje i Razutdanost u gozbi i igri.