Već nam je postala tradicija da svojom maskom na Dječjoj povorci Riječkog karnevala pratimo temu koja nam se cijele školske godine provlači kroz sve projekte, nastavne i izvannastavne aktivnosti. Ovogodišnju temu Svaki je zalogaj putovanje obradili smo kroz naše tradicionalno bodulsko jelo – šurlice.
Već u listopadu uslijedilo je osmišljavanje kostima kojima ćemo se predstaviti na ovogodišnjem karnevalu, a nakon toga prijave i mjerenja. Ove godine opet se prijavio rekordan broj djece, njih oko 170. Približavanjem veljače uzbuđenje je postajalo sve veće i veće, a zadnjih nekoliko tjedana bilo je na vrhuncu. Svi su jedva čekali karneval. Naši su učenici sa svojim učiteljicama i učiteljima završavali ukrašavanje šešira šurlicama od spužve. Učiteljica Ana Marija Šviderski Jurinjak od kaširanog papira napravila je šurlice s gulašom koje su naši predstavnici odnijeli riječkom gradonačelniku, Meštru Sandiju i njegovoj kraljici na dar. Ove godine osmislili smo i alegorijska kola koja su nam izradili naši vrijedni roditelji Igor Piteša i Nadan Barbiš. Cijeli posljednji tjedan prije povorke vrijedno smo uvježbavali koreografiju, ali uz veselje što nam je karneval blizu rasla je i neizvjesnost zbog vremena te smo pažljivo pratili vremensku prognozu.
Konačno je osvanula subota, 15.veljače, hladna, ali sunčana. Okupili smo se svi na Štaciji u Malinskoj te smo odradili šminkanje, fotografiranje i posljednju probu prije polaska. Ispraćeni pljeskom roditelja, baka i djedova, uputili smo se prema Rijeci.
Čekajući svoj red za nastup naši su se mali kuhari grijali plesom i skakutanjem po riječkoj rivi, a usput su se zabavljali promatrajući maštovite maske koje su prolazile pored nas. Osobitu pažnju i oduševljenje, kao i svake godine, izazvali su zvončari.
Kada je došlo vrijeme za naš nastup, duž cijelog Korza pratili su nas oduševljena publika, među kojom su bili najbrojniji naši roditelji, i riječka bura koja nam ni ovoga puta nije ništa mogla te smo ponovno pokazali da smo jači od nje te da kada se vole maškare ništa nije teško. Osobito nam je bilo drago čuti pohvale koje smo putem čuli, a koje su se odnosile na to kako je lijepo čuti domaću glazbu i čakavski govor na Dječjem karnevalu.