Šetnja Dalmacijom

Napokon je došao red i na nas! Dugo iščekivana ekskurzija pokucala nam je na vrata na samom početku školske godine. Lijepo, sunčano vrijeme i pjesma pratili su nas svih četiri dana putovanja. Natjecali smo se iz dana u dan koliko koraka smo „osvojili“ pješačeći. Na kraju smo zaključili da nam je prvi osvojio titulu –  dan s najviše koraka. Zato, idemo iz početka.Prvo stajalište 10. rujna bilo je razgledavanje Pećinskog parka Grabovače. Na području parka nalazi se osam špilja i jedna jama, od čega su čak tri špilje zaštićene u kategoriji geomorfološkog spomenika prirode. Posjetili smo špilju Samograd koja nas je svojim špiljskim nakitom ostavila bez daha. Mnoge je ostavila bez daha i zbog mnogobrojnih stepenica koje su vodile u zemljinu unutrašnjost.

Nakon toga imali smo se prilike opuštati uz žubor rijeke Krke, uz mnogobrojne brzace te fotografirati se uz njezine najljepše sedrene slapove Roški slap i Skradinski buk. S nostalgijom smo promatrali bezbrižne kupače, međutim, morali smo krenuti dalje.

Jedan od snažnijih utisaka na nas ostavili su ljudi iz Sokolarskog centra koji su nam na zanimljiv i drugačiji pristup približili život ptica grabljivica. Tako smo doznali da sove i nisu osobito mudre, već da imaju dobru opremu za lov – vid, sluh i snagu; a sokoli, iako vole živjeti slobodno, to ne čine jer imaju puno povjerenje u osoblje bolnice gdje su smješteni.

Za kraj dana ostala nam je šetnja Šibenikom, gradom sazdanim od kamena. Razgledali smo poznatu katedralu sv. Jakova iz 15. st. čiji je tvorac Juraj Matejev Dalmatinac. Tvorac je i svih onih silnih glava koje su se načičkale po katedrali. Brojali smo ih, nismo ih izbrojali, ali doznali smo da ih ima  71, trideset više nego nas.

Noćili  smo u Vodicama, te smo poput pravih turista navečer prošetali uz more i počastili se sladoledom. Zbog uzbuđenja i nismo puno spavali i tako nas je zatekao dan drugi.

Gradovi Trogir i Split osvojili su nas svojom užurbanošću i raznim znamenitostima. Posebno nas se dojmila Dioklecijanova palača u Splitu – jedinstveni primjer kasno antičke arhitekture iz 300. godine, gdje smo istražili mnogobrojne prostorije i dobili uvid u prijašnji život stanovnika. Ovdje smo imali i više slobodnog vremena koji smo iskoristili za kupnju suvenira te šetnju i snalaženje gradom.

U Metkoviću smo se smjestili u ugodnom hotelu gdje su nas domaćini pohvalili za pristojno ponašanje. Bilo nam je to drago čuti! Od tuda smo treći dan išli dalje u razgled Prirodoslovnog muzeja gdje smo se upoznali s ornitološkom zbirkom ovoga kraja. Da ne ostane sve na riječima i izlošcima, lađama smo zaplovili kanalima i rukavcima Neretve. Bio je to pravi safari, na kojem su neki dobili i dopuštenje za upravljanje lađama. Uživali smo u prirodi i žalili jedino što mandarine, koje su bile nadohvat ruke, još nisu bile zrele. Ručali smo u staroj preuređenoj kući, u srcu močvare, koja nam je dočarala život neretvanskog težaka.

O Dubrovniku bi se moglo reći uistinu mnogo, i to ne bi bio dovoljno da se dočaraju ljepote ovog ponosnog grada. Prošetali smo Stradunom, razgledali Onofrijevu česmu, crkvu sv. Vlaha, Knežev dvor, franjevački samostan…Na kraju smo se prošetali gradskim zidinama s kojih se pružao veličanstveni pogled na čitav grad. Nije ni čudo što je Ivan Gundulić s toliko zanosa ispisao nezaboravne stihove:

O lijepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kom sva blaga višnji nam Bog je do,
uzroče istini od naše sve slave,
uresu jedini od ove Dubrave,
sva srebra, sva zlata, svi ljudcki životi
ne mogu bit plata tvoj čistoj lipoti!

Četvrti dan pri povratku, otkrili smo imotska jezera, Crveno i Modro.  U Crveno jezero smo pokušali ubaciti kamen, ali kolikogod se činilo jednostavno, zbog optičke varke zadatak je bio vrlo zahtjevan.

U nastavku putovanja popeli smo se na čuvenu Kninsku tvrđavu, koja se počela graditi u 9. stoljeću. Ona spada među najveće hrvatske fortifikacijske spomenike i druga je po veličini vojna utvrda u Europi. Taj živući spomenik posebno nas se dojmio.

Naše putovanje zaokružili smo posjetom Memorijalnom centru Nikole Tesle, nevjerojatnom vizionaru  i izumitelju. Život i genijalnost čovjeka svima je ostao na promišljanje koliko zapravo jedan čovjek utječe na sadašnjosti i budućnost svijeta u kojem živi.

U kasnim večernjim satima vratili smo se u našu dragu Dubašnicu, umorni, ali puni dojmova. Stvorili smo nova prijateljstva, uspomene i doznali nešto više o zemlji koja nam je predana u naslijeđe.

Petrica Mrakovčić

FOTOGALERIJA:

foto: Predrag Znaor, Petrica Mrakovčić i učenici osmih razreda, izvor: Osnovna škola Malinska – Dubašnica

Povezane teme