U Kući dubašljanske baštine održana zapažena poetska večer Zašto pišem
Donosimo vam komadić atmosfere poetske večeri pod nazivom Zašto pišem u organizaciji Bookoteke – jedinog čitateljskog kluba na otoku Krku, a održane u predivnom ambijentu, dvorištu Kuće dubašljanske baštine u Bogovićima, 19. srpnja 2023. godine.
Knjigoljupci i ljubitelji kulture, umjetnosti i poezije, od onih najmlađih do najstarijih, uživali su u otkrivanju umjetničkih svjetova trojice zanimljivih umjetnika: Borivoja Malčića Šenoe, Ivana Cara i Matea Balabana.
Hvala svima koji su umjesto na plažu ili hladni koktel pod klimom, došli na ovo događanje inspirirano umjetnošću, slikarstvom, poezijom, glazbom. Bojama, notama i riječima otkrili smo tek dio života i svakodnevice trojice umjetnika. Publika je u interakciji s njima, stvorila zajedničku sliku. Dočekavši tek pripremljeno platno, svaki je posjetitelj tako bojama ili riječima ostavio svoj trag i postao dijelom umjetničke vizije.
Čitajući svoju odabranu poeziju, ovi umjetnici kazivali su prisutnima svoje sreće, tuge, borbe i čežnje, govorili o svojoj inspiraciji, željama i snovima.
Poeziju voli malo ljudi, ali i poezija bira malo ljudi. S tom mišlju, ugodna se večer nastavila i u neformalnom druženju uz glazbu, zahvaljujući gitaristu Marinu Tijanu.
Da predstavimo ovu trojicu pjesnika:
Borivoj Malčić Šenoa – radi u Rijeci, živi na Zlobinu, prvi puta svoju je poeziju predstavio u delničkoj gradskoj knjižnici ove godine u travnju u programu Razotkrivanje, a za sebe voli reći da je i morski i gorski (Čovjek). Piše većinom sonete. Samozatajni, ali iznimno talentirani autor koji u slobodno vrijeme piše ponajviše sonete, a inspiriraju ga prvenstveno ljubav i njegov zavičaj. Samoga sebe naziva “popravljačem uspomena”, a inspiraciju nalazi u svakodnevnim i na prvi pogled malenim i beznačajnim, a tako vrijednim trenutcima. Osim soneta, piše i haiku te izrađuje haige – za one koji ne znaju – to su fotografije popraćene poetskim minijaturama pisanima tehnikom japanske haiku poezije.
Ivan Car – slikar iz Malinske koji je nedavno otvorio i svoju galeriju, a poeziju (kao drugu ljubav) prvi puta predstavlja javnosti. Primarni poziv je pronašao u slikarstvu, a poezija koju piše, može se nazvati slikarska poezija koja služi izlaženju iz područja racionalnog uma i ulasku u područje intuicije. Počeo je pripremati zbirku radnog imena: “Pjesme odmora na putu prema smrti” Iza njega je mnogo naslikanih slika i stihova koji su većinom ljubavni i refleksivni, s naznakama filozofskih razmatranja; poneki su i pjesme u prozi.
Mateo Balaban – slikar, pjesnik, prozaist, glazbenik, rodom iz Virovitice, a trenutno živi u Vrbniku. Iza njega je 500-tinjak naslikanih platna, 3 objavljene knjige- Kiša bordo, Autor kaosa i Cesta nema empatije- i 2 glazbena albuma. Odlikuje ga snažan izričaj, samorefleksija, bunt protiv ustaljenih normi, kako bojama, tako i riječima. Za Matea umjetnost je medij za nošenje sa životom i životnim situacijama. Slikarstvo koristi za nošenje s day-to-day situacijama. Pjesništvom se koristi za velike životne promjene. Pisana riječ je kao zrak za koji se držiš i taj zrak ti da snage za dalje. Zato što je oslonac i vjetar u leđa, zato pisana riječ.
Program je organiziran od strane Bookoteke, a moderatorice su bile Mirjana Komadina, Dajana Grgantov i Daria Papa.
(Tekst: Daria Papa, foto/video: Ivan Nenadić)
Izvor: otok-krk.org
