Poštovani župljani i svi mještani Dubašnice, Malinske i Svetog Vida,
prije svega vam ovim putem želim čestitati Božić. Već sam četiri mjeseca u vašoj župi i to me raduje. Raduju me poznanstva i prijateljstva, raduju me Božji planovi koje ima sa svima nama. Raduje me učenje pa i dijeljenje iskustva naših različitosti koje zna biti poprilično teško i za što nam svima treba poniznosti i strpljivosti. Sâm naš život, ma kako krhak bio, neizmjeran je dar. I zato nam je Bog u svojoj mudrosti darovao samoga sebe proživljavajući upravo naš „običan“ život u svim njegovim dimenzijama i mogućnostima da nas ohrabri i da nam kaže: Čovječe pazi da ne ideš malen pod zvijezdama. Dijete si svemogućega nebeskog Oca koji je za tebe darovao svojega Sina, sve što je imao, da ti pokaže i da te uvjeri tko si, koliko vrijediš i koliko te ljubi.
Istinska je zadaća Crkve u povijesti kroz božansku liturgiju, kroz razne zajednice, sakramente, svjedočenje vjernih i još mnogo toga prenositi tu poruku. Razmislimo malo, da li bi sâm Bog ušao u našu ljudsku opstojnost, proživljavao trenutke izgnanstva i hladne štalice, sve do težine odbačenosti na križu, za neko besmisleno, konačno i bezvrijedno stvorenje? Nipošto! No s druge strane svi Božji darovi i inicijative ovise o našoj vjeri, odnosno povjerenju u njegova obećanja.
Duh Sveti pokazuje nam put i istinu
I upravo je ta vjera danas u krizi. Nju pospješuje preuzetno povjerenje u ljudske mogućnosti, njezino poistovjećivanje s pozitivnim mišljenjem, prevladavajući nazor relativizma i materijalizma, ali što je daleko važnije, nju nam On ako ga zaištemo uvijek iznova obnavlja i usavršuje kao najdragocjeniji biser. Obnavlja nam je i iznova nam je daruje uvijek kada uđemo u istinu sa samima sobom, kada skinemo maske svoje svemoći i jurnjave od nečega do ničega. U tišini, na koljenima u osluškivanju, Isusa Krista se nalazi, Bog nam se objavljuje. Svaki put kada povjerujemo srcem u Isusove riječi, „pali“ se Duh Sveti koji je svjetlo i pokazuje nam istinu i smjer kojim trebamo ići.
Vjera odnosno svjetlo, naprosto kopni ako nije hranjena Božjom riječju, mišlju. Netko je lijepo rekao da samo dvije vrste ljudi nalaze Boga (Svjetlo) našega Gospodina: priprosti (pastiri) i veoma učeni (mudraci). Ali nikada ga ne nalaze oni koji misle da su učeni. Božanstvo je tako duboko, da ga može dokučiti samo krajnja jednostavnost i mudrost.
Između mudroga i jednostavnoga je poniznost
Između mudroga i jednostavnoga ima nešto zajedničko, a to je poniznost. Mudrac je ponizan jer zna ma kako duboko kopao, božanstvo je uvijek dublje. Jednostavan čovjek je ponizan jer zna da je božanstvo tako duboko da nema koristi od kopanja.
I zato vas, dragi ljudi, od srca potičem na dublje upoznavanje Svetoga pisma i crkvene predaje koji su istinsko ljubavno pismo svima nama. U njima ćemo pronaći Boga Isusa Krista i pravi smisao slavljenja Božića. Često želimo u ove svete dane druge darivati i obradovati nešto im darujući, no ne zaboravimo da je uvjet istinskog darivanja, rekao bih vječnog darivanja, prije svega primanje dara živoga Boga koji pročišćuje naša srca.
Župnik je duhovnik i pastir
Na kraju želim podsjetiti da župnik prvotno nije administrator koji se bavi organizacijom aktivnosti u župi, već je duhovnik i pastir koji je odgovoran za vremenito i vječno spasenje vaših duša. Tako, kada imate kakvu potrebu, nejasnoću i problem, slobodno mi se obratite za razgovor, molitvu i primanje sakramenata. Mi u Crkvi nismo sveznajući, ali na one probleme na koje nemamo odgovor imamo i te koliko iznimnih i kvalificiranih ljudi koji nam stoje na raspolaganju za pomoć.
Želja mi je da tamo gdje je razdor širimo razumijevanje, pomirenje, ili barem molimo za mir; tamo gdje je osamljenost i povrijeđenost da donosimo svoju pa time i Božju prisutnost; tamo gdje vidimo kako se ide krivim putem, da molimo Boga da ne sudimo već neka nam da prikladnu riječ za bližnjega da ga u ljubavi opomenemo. Istina bez ljubavi umnaža nasilje.
Budite blagoslovljeni.
Marin HENDRIH, župnik Župe sv. Apolinara u Dubašnici
