uz 29. rujna – Mihoju
Uto se zametnu rat u nebu koji je Mihael sa svojim anđelima morao voditi protiv Zmaja. Zmaj i njegovi anđeli prihvatiše borbu, ali je ne mogoše izdržati. I mjesta za njih više nije bilo u nebu. /Otk 12, 7-9/ Ratovi su izgleda, ovakvi ili onakvi, dio svakoga ljudskog života, a kršćanskog posebice.
Ikonografija od visokoga srednjeg vijeka nadalje prikazuje Mihaela u suvremenoj vojničkoj opremi: u oklopu, kacigi, sa štitom i kopljem, a sv. Pavao u jednoj od svojih poslanica piše ovako:
…Zato uzmite i na se stavite bojnu opremu Božju da se mognete oduprijeti u zli dan i, kad sve nadvladate, održati se. Dakle, stojte čvrsto! „Opašite svoje bokove istinom”, „obucite oklop – pravednost”, obujte noge „spremnošću za radosnu vijest – mir!” U svemu uzmite veliki štit – vjeru; njime ćete moći ugasiti sve goruće strijele Zloga! Prihvatite kacigu – ono čim se spasava – i mač Duha, to jest riječ Božju, sa svakovrsnom prošnjom i molitvom. Molite u jedinstvu s Duhom u svakoj prigodi, i k tome bdijte sa svom ustrajnošću i svakovrsnom molitvom za sve svete… /Ef 6, 13-19/
Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene Vrijeme godišnjih odmora polako je iza nas, vratili smo se uobičajenom ritmu svakodnevice, ali naviru neka pitanja vezana uz to doba godine. Svakog mi je ljeta zanimljivo promatrati u našim župnim crkvama „strukturu” ljudi koji dolaze na sv. mise.
Neki naši domaći kao da nestanu, a njihova mjesta u crkvi zauzmu nepoznati ljudi, koji očito i na godišnjem odmoru ne mogu bez Boga. Crkve su nam po ljeti pune ili prepune. Koliki je to postotak onih koji dolaze na godišnji i ne mogu bez Boga jer se moraju boriti protiv Zloga, ne znam. Broj „naših” koji su valjda poslali Boga na godišnji, ili misle da im Bog po ljeti nije potreban, ili nemaju vremena za Njega, dalo bi se približno prebrojiti.
Uvijek se pitam što se to događa u našim glavama i kako to mislimo svojim ljudskim snagama pobijediti Zloga, ako na sebe ne stavimo bojnu opremu Božju? Ošamute li nas visoke temperature ili nešto drugo pa ne znamo više ni tko smo, ni što smo? Je li Mamon – personifikacija lakomosti i neumjerene požude za bogatstvom – jače božanstvo od našeg Boga? Čitajući najave slavlja naših kršćanskih svetkovina i blagdana u ljetnim mjesecima, ili izvješća nakon proslava, ostaje dojam da je proslava Boga na zadnjem mjestu, a u nekima ga nema ni tamo. Rad nedjeljom i blagdanom je priča za sebe. Tako se radovi na jednom novom trgovačkom centru nisu prekinuli ni na Veliku Gospu, crkvenu svetkovinu i državni blagdan i neradni dan, jer Mamon valjda mora u taj centar useliti što prije. Možda se i na našem narodu polako počinje ostvarivati davno prorokovanje Izaijino: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske. Kada je Isus citirao Izaiju proroka svome narodu, rekao im je da su licemjeri.
Koja je pokojnikova obitelj?
Još me je jedna pojava nakon ljeta navela na razmišljanje. Ne samo da šaljemo Boga na godišnji ili se od Njega odmaramo, nego kao da nam i na završetku našega života Njegovo milosrđe više nije potrebno. Naime, čitajući osmrtnice u novinama, sve je više obavijesti da će se pokojnika pokopati u krugu obitelji ili je već to tako učinjeno.
Postavlja se pitanje, je li onda potrebna prisutnost svećenika na tom sprovodu ako on nije član obitelji? I sljedeće pitanje koje se nama vjernicima nameće je, koja je to u tom trenutku pokojnikova obitelj? Je li to samo ona s kojom je pokojnik bio rodbinski vezan ili je to župna zajednica koja će svojom brojnošću pokazati da, oboružana vjerom u prekogrobni život u tim trenutcima želi moliti za pokojnikovu dušu da joj se Bog smiluje i izbriše svaku zloću ako je koja još na njoj ostala? Tko smije uskratiti tu milost pokojniku i bi li se pokojnik s takvim sprovodom složio kad bi ga se moglo pitati? U nekim se, doduše, osmrtnicama navodi da je to bila pokojnikova želja, ali se onda postavlja i pitanje, je li ga njegova kršćanska obitelj poučila što je za spas njegove duše bolje?
Nakon svega čini mi se da je svakomu od nas potrebno „kompletirati” Božju opremu na nama i vratiti Boga s godišnjeg odmora kako nam se ne bi dogodilo da izgubimo bitku protiv Zloga, i kako kaže sv. Ivan izgubimo mjesto u nebu.
I zato: Sveti Mihaele arkanđele brani nas u boju, protiv pakosti i zasjeda đavolskih budi nam zaklon! Neka mu zapovijedi Bog, ponizno molimo, i ti, vojvodo vojske nebeske, Sotonu i duhove zlobne koji svijetom obilaze na propast duša božanskom jakošću u pakao protjeraj!
Amen.
Ivan Turčić, župnik u Sv. Vidu
