Bijeli grab ili još grabar, bijelograbić, kukrika ili samo grab (lat.Carpinus orientalis Mill.), sigurno je najbrojnija vrsta šumskog drveća na prostoru Općine Malinska – Dubašnica. Na otoku Krku se iz istog roda pojavljuje i obični grab (Carpinus betulus L.), ali u Dubašnici ga nema. Na prostoru Dubašnice bijeli grab tvori klimazonalnu zajednicu hrasta medunca i bijelog graba (As. Querco-Carpinetum orientalis, Horvatić, 1939). Bijeli grab je omanje, do 10 metara, rijetko 15 metara, visoko stablo. Raširen je u jugoistočnoj Europi i zapadnoj Aziji, od Italije do Transkavkazije. Od običnog graba, osim manjeg rasta i manjih dimenzija, razlikuje se i manjim listovima, bridastijim i dlakavijim pupovima. Cvate neposredno prije listanja, a plodovi su sitni, jajoliki i manje rebrasti oraščići. Pretežito je vrsta toplije submediteranske klime, premda u manjim skupinama raste i dublje na kontinentu (istočna Srbija, Mađarska,…).
Raste na tlima različite geneze. Šire rasprostranjenje vrste uvjetovano je antropogenim čimbenicima, intenzivnom pašom i sječom u degradiranim hrastovim šumama te zapuštanjem pašnjaka i poljoprivrednih površina. Raste dosta sporo. Vrlo je otporan na sušu, ima jaku životnu snagu, podnosi dugotrajno i jako bršćenje. Nakon prestanka bršćenja, stablo se lako obnavlja. Izbojna snaga iz panja je vrlo dobra (izvrsna) i dugotrajna, te se sječom do panja pospješuje rast novih mladica koje se često razviju do stabla. Stabla graba su zbog svoje grbavosti, zakrivljenosti, ali i izdržljivosti često istoznačnica za starca ili staricu; nekad im se zbog toga pripisivala stanovita mudrost, ali i tvrdoglavost i krutost. Budući da nigdje ne tvori dominantnu etažu i nema prehrambenu vrijednost, a vrlo je čest, nije mu se ni pripisivalo zna-čenje kao hrastu te ostalim „korisnijim” i većim vrstama drveća. Ilirsko pleme Japoda je Vidasusa, ilirskog boga šuma i prirode, nazivalo Grabovius. Ime grab nedvojbeno potječe od njegova imena, što bi značilo da su u to vrijeme na prostoru Ilirika grab ili pojedini grabom obrasli tereni slično kao i hrast, imali i ritualno, religijsko značenje. Toponimi izvedeni iz graba također nisu česti kao toponimi izvedeni iz ostalih češćih i važnijih vrsta drveća, ali postoje, npr. Graberje, Grabovica,…. Bogat je taninom. Lišće posjeduje hemostatična svojstva, koristi se za zaustavljanje krvarenja. Destilirana voda proizvedena od lišća služi kao losion za oči i pripravak u serumima za ublažavanje umora i napetosti. Čajevi i kupke od suhog lišća graba su pomoć protiv proljeva, gubitka kose, hemeroida, reumatičnih bolova, pojačane menstruacije, prehlade, glavobolje i za kozmetičke tretmane. U hortikulturi je zbog svoje izbojne snage, gustoće i brzog zacijelivanja rana, vrlo čest i zahvalan za oblikovanje živica i barijera.
Grab je kalorično drvo vrlo kvalitetno za ogrjev i u tome je njegovo najveće značenje. Za razliku od hrasta, brzo se suši, a za razliku od bukve, duže traje. Grab je zapravo najbolje ogrjevno drvo na našim prostorima, pogotovo s obzirom na dostupnost. Najveći su problem stabla manjih dimenzija. Zbog jake izbojne snage i velike otpornosti na sušu, potencijali uzgoja graba radi proizvodnje biomase na našim prostorima, nisu zanemarivi. Iako se često spominje kvaliteta i korištenje grabovog drveta u industriji, za proizvodnju alata, dijelove glazbenih instrumenata i ostalo, zbog mekoće drva i smanjene mehaničke trajnosti, nije češće u uporabi. Bijeli grab rijetko doseže dimenzije pogodne za tehničku obradu, ako ih i dosegne, zbog grbavog rasta smanjena je iskoristivost drva. Kao i hrast, važan je kao mikorizna vrsta, pogodan za rast lisičica, trubica, nekih vrsta vrganja i ostalih vrsta korisnih gljiva. Pozitivnim utjecajem na tlo pospješuje rast mnogih vrsta gljiva i ostaloga prizemnog rašća. Bijeli grab je vrsta koja dobro podnosi zasjenu. U zajednici s hrastom tvori donji sloj krošanja (nuzgrednu etažu), dok hrast tvori gornju (dominantnu etažu). Njegovo značenje u zajednici je zaista veliko, svojim krošnjama čini zasjenu na tlu (štiti tlo od suncožara) i time pospješuje bioraznolikost i očuvanje vlage tla. Brzo razgrađujućim lišćem i grančicama obogaćuje i stvara humusno akumulativni horizont tla. Neutralizira kiselost površinskog sloja tla čime pospješuje razgradnju ostalog lišća i grana te uvelike povećava plodnost i mikrobiološku aktivnost tla. U gospodarskim šumama, kao i prirodnim zbog zasjene koju stvara, tjera hrast na rast u visinu i omogućuje deblo čisto od grana, što uvelike uvećava vrijednost i mogućnost iskorištenja drvnih sortimenata hrasta. Vrijednost je drva graba neusporedivo manja od drva hrasta pa je česta uzrečica da je grab dobar sluga a loš gospodar, što znači da nije dobro ako se šuma sastoji samo od graba, kao šta nije dobro ako u šumi nema graba. Kod nas se nekada pri sječi (čišćenju) šuma grab često potpuno uklanjao, a ostavljali su se trinkani hrastovi. Na taj se način posječena grabovina zajedno s ostalim vrstama manjih dimenzija koristila za ogrjev i izradu faševa za prodaju te se omogućavalo nicanje trave za ispašu stoke. Nakon prestanka pašarenja, zbog svoje izbojne snage, grab bi ubrzo stvorio novi sloj drveća i u nekoliko godina opet se moglo sjeći ili čistiti.
Takav je način sječe degradirao sastojinu i dugoročno je vodio do znatnog osiromašivanja tla, gubitka humusno akumulativnog horizonta, zakiseljenja, smanjenja bioraznolikosti, itd. Stabla graba rijetko su dosezala znatnije dimenzije, prsni promjer rijetko je veći od petnaestak centimetara i rasla su u gustom, nekad jedva prohodnom sklopu s puno tanjih i suhih izboja iz istog panja. Zbog napuštanja tradicionalnih načina korištenja šuma, kao i zbog drukčijeg pristupa gospodarenju šumom, danas bi trebalo obratiti veću pozornost na grab i uvažiti njegovu iznimnu važnost za vitalnost i produktivnost šuma hrasta medunca, te za bioraznolikost šume i šumskog tla. Svojom snagom i upornošću jamči da će većina kultiviranih terena na našem području, koji su nekad bili šuma, ubrzo nakon prestanka korištenja ponovno postati šuma i omogućit će sukcesijski povratak hrastu i ostalim šumskim velikanima.
(Toni Kraljić)
(Toni Kraljić)
