Poruka Božića u sekulariziranom svijetu

Iako se čini vrlo jednostavnom i jasnom, poruka Božića uvijek je nova i aktualna. Poput kiše koja kada pada na zemlju sve oživljuje, tako i Božja riječ pridiže, osnažuje i oživljava jer je ona sâm Isus Krist. On je riječ tijelom postala koja se nastanila među nama. On je rekao: Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta. Jedino uz njegovu pomoć možemo shvatiti čovjekovu povijest i događaje koji se odvijaju u njoj…

Sekularizacija

Živimo u svijetu koji se iz dana u dan mijenja. Procesi se događaju tako brzo da se nerijetko nađemo zatečeni i nespremni odgovoriti na izazove koje moderni svijet pred nas stavlja. Kao kršćani primjećujemo proces sekularizacije. Pojam ima pozitivan i negativan oblik. Pozitivno je to što se čovjek više ne utječe Bogu na djetinji način, tj. ne traži od Boga odgovore koje mu omogućuje znanost (npr. da bi mu urodila zemlja čovjek se ne mora nužno utjecati Bogu jer mu znanost i tehnika nude odgovore) ili mogli bismo reći da priznaje relativnu autonomiju stvorenog.

Međutim, negativan oblik sekularizacije je u mišljenju da je svijet apsolutno autonoman od Boga, što bi zapravo značilo da Bog ne postoji. Dakle, negativan oblik sekularizacije je zapravo ateizam, ili kako se danas sve češće govori – agnosticizam.

U agnosticizmu se Boga izravno ne niječe, ali mu se ne poklanja pozornost jer ga se smatra nespoznatljivim. U svijetu se događa ono što je ateistički filozof Friedrich Nietzsche napisao:

„Razbijte ploče zakona! Bog je mrtav!” Misleći pritom da Božji zakon ograničava čovjeka, te ako želi biti posve autonoman, mora ubiti u sebi Boga, tj. odreći se morala koji proizlazi iz deset Božjih zapovijedi. Tako nastaje „superčovjek” ili „nadčovjek”. U današnjoj postmodernoj kulturi koja vlada u svijetu primjećujemo ovog „superčovjeka”. Primjećujemo čovjeka kome Bog smeta da postane potpuno autonoman i neovisan. Primjećujemo čovjeka koji želi sâm odlučivati o svemu, ne pozivajući se pritom na nijedan zakon, osim na svoje pravo da može činiti što hoće.

Upravo taj stav samodostatnosti pokazuje knjiga postanka opisujući prvi čovjekov grijeh. Čovjek je odbacio Božju zapovijed i želi sâm biti kao Bog. Pripovijest o Adamu i Evi nije pričica za malu djecu, nego pokazuje glavni uzrok zla u svijetu, gdje čovjek odbacuje božanski autoritet.

Čudesna razmjena

Na Božić slavimo nešto zadivljujuće za čovječanstvo – Isus Krist je zauzeo stav suprotan Adamu: On koji je pravi Bog snizio se do te mjere da je postao čovjekom. Događaj je to na kojem se temelji kršćanstvo. Evanđelje po Ivanu to izražava riječima: Riječ je tijelom postala! U betlehemskoj noći, u tami je zasjalo jedno jarko svijetlo: Vječni Sin Očev, Riječ, utjelovio se u utrobi prečiste Djevice po Duhu Svetom. Bog od Boga, Svijetlo od Svijetla, pravi Bog od pravoga Boga, ali istovremeno i čovjek, pravi čovjek.

Rođenje Isusa Krista nas pobožanstvenjuje. Crkveni oci tvrde da je Bog postao čovjekom, da bi čovjek postao Bogom. Tako na Božić slavimo svoj novi početak jer se ostvaruje čovjekova najdublja čežnja, a to je povratak u raj iz kojega je zbog grijeha morao izaći. Stoga je upravo Božić ostvarenje naše najdublje i najautentičnije želje. U njemu je zasjala čudesna razmjena koja nas preobražava: Vječna Riječ zaogrnula je našu slabost da bi se mi zaodjenuli njegovom slavom. Katekizam Katoličke crkve to ovako opisuje: O čudesne li razmjene! Stvoritelj roda ljudskoga uzeo je tijelo i udostojao se roditi od djevice, bez sjemena posta čovjekom i obdari nas svojim božanstvom (KKC 460).

Smisao utjelovljenja

Ako želimo proniknuti smisao Božića, ne smijemo se zadržati na površini. Utjelovljenje druge božanske osobe u Isusu iz Nazareta nije sentimentalizam, nego snažan poticaj da se odreknemo samodostatnosti te se obratimo Bogu koji nam je u Isusu postao put, istina i život. U jednostavnosti betlehemske štalice i poklonu trojice mudraca prepoznajemo poziv na poniznost i otvorenost prema Božjoj objavi, kako i stoji u poslanici svetoga Pavla apostola, mučeniku koji se obratio s poganstva na kršćanstvo. Bio je to biskup Tit na Kreti u 1. stoljeću:

Pojavila se doista milost Božja, spasiteljica svih ljudi; odgojila nas da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu, iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista. On sebe dade za nas da nas otkupi od svakoga bezakonja i očisti sebi Narod izabrani koji revnuje oko dobrih djela (Tit 2, 11-14).


Marin Dašek, župnik Dubašnice

Povezane teme