Sveti Mihovil i požari

Ovih su nas ljetnih mjeseci mediji svakodnevno izvještavali o katastrofalnim požarima u našoj Domovini. Mogli smo gledati kako u tren oka nestaje trud i muka težaka, njihovi vinogradi, maslinici, gospodarske zgrade pa čak i obiteljske kuće. Mediji su nam tvrdili da uglavnom požare podmeću piromani i osobe bolesnog uma i da je većina njih došla iz drugih država. Ponekad se činilo da je ovog ljeta Dalmacija izabrana kao odredište za održavanje međunarodnog kongresa piromana. Zanimljivo, jer u drugim dijelovima naše Domovine nije bilo požara, a i tamo ima i suhe trave i niskog raslinja.

 

U našoj Župi, u neposrednoj pripravi za proslavu blagdan sv. Mihovila, moli se krunica svetom Mihovilu arkanđelu. Jedan od zaziva te krunice glasi ovako. „Zagovorom sv. Mihovila arkanđela i nebeskog kora serafina, neka nas Bog učini dostojni-ma vatre savršene ljubavi!” Pokušajmo promisliti što zapravo tim zazivom Boga molimo.

 

Žive li na ovim prostorima kršćani ili pogani?

 

Ne znamo jesu li svi koji podmeću požare bolesni ljudi, ali ako su i zdravi u tijelu, bolesni su u srcu i duši. Namjerno uništavati bogatstvo ljudi i prirode može samo čovjek koji u sebi nema Boga. Bilo bi zanimljivo znati i, jesu li ti ljudi kršteni? Mi, koji se inače volimo pohvaliti svojim kršćanstvom i povijesnim kršćanskim krojenima, sposobni smo toliko toga „spaliti” u međuljudskim odnosima, a onda i materijalna dobra, da se ponekad pitamo žive li na ovim prostorima kršćani ili pogani? Mi „spaljujemo” dugogodišnja prijateljstva, brakove, obiteljske veze, druženja… Ponekad bi doslovno spalili čovjeka jer nije po našoj mjeri, a i smeta nam. U isto vrijeme ne pada nam na pamet spa-liti svoju oholost, prepotenciju, pohlepu, vjersko, političko i svako drugo licemjerstvo. Ne, ne pada nam na pamet, jer nema u nama vatre savršene Božje ljubavi koja to može učiniti.

 

 

Ne živim više ja, nego Krist živi u meni

 

Mislim da je konačno došlo vrijeme da odgovorimo na ono Isusovo životno pitanje: „A što vi kažete, tko sam Ja?” Tko sam, ili što sam Ja u tvom životu? Mislim da je došlo vrijeme da se prestanemo skrivati iza „predziđa kršćanstva”, odnosno više-stoljetnog kršćanstva u Hrvata. Kada na ovo Isusovo pitanje budemo spremni iskreno odgovoriti, tada ćemo još jače zavapiti: „Učini nas dostojnima vatre savršene ljubavi!” A onda kada postanemo „vlasnici” te savršene vatre ljubavi, prestat ćemo uspoređivati se tko je više pobožan, a tko manje, brojiti koliko nas je bilo na nekom hodočašću, na proslavi nekog blagdana, koliko je sv. pričesti podijeljeno, koliko je biskupa i svećenika slavilo misu, koliko se je u tim prigodama volova i janjaca okrenulo na ražnju, kakav je bio zabavni program upriličen upravo za taj blagdan i u kakvom smo se stanju vraćali svojim domovima.

 

Počet ćemo razmišljati o drugima, a ne samo o sebi. Davati se i izgarati za druge, a ne samo uzimati i tražiti. Prestat ćemo hraniti svoj ego umišljenim veličinama, titulama i visokopozicioniranim položajima u društvu i Crkvi. Tek tada moći ćemo sa sv. Pavlom reći: „Ne živim više ja, nego Krist živi u meni,” a to zato, jer vatra savršene ljubavi prema Bogu i čovjeku gori u meni.

 

Sv. Mihovile čuj nas, zagovaraj nas, a ti Bože usliši nas!


Autor: Ivan Turčić, župnik u Svetom vidu

Povezane teme